Melankolična priča o odrastanju uz oca, bajkovita i ponekad trpka - nagrada Tportala za najbolji roman 2023.
Kratki roman u kojem kćer pripovijeda o svom ocu, a u priči se povremeno dotakne i onostranih Volge i Buge, mrtvih žena koje još žive u njihovom sjećanju i koje ih navigaju.
Melankoličnu priču o odrastanju uz oca koji od frajera pritisnuta životom postaje – kako mu kopni volja uslijed razočaranja u svijet i vrlinu – tek sjena prijašnjeg bića. Priča je bajkovita i ponekad trpka, sjetna raspoloženja smjenjuju se s komičnim situacijama uz prodore naturalizma i simbolizma. Otac i kći uspostavljaju nježan i brižan odnos udaljujući se iz stana do tjeskobe nakrcanog uspomenama i predmetima – zato kći sanjareći gradi beskonačnu kuću u kući – od svojih trauma starih i novih, od grada i ljudi. Osamljuju se na brodici Kaljinki, okruženi morem, ribama i pticama, gdje je sve jasnije i čišće, pa i okrutnost. Ali otac počinje halucinirati, a ispod njegovog se vrata pomalja sazviježđe crvenih točkica. Morat će u bolnicu, stižu ga godine, došlo je vrijeme za promjene... Ovo je roman za meko rastajanje s ocem i otisnuće na pučinu života bez broda i ikoga svoga. Zaploviti ovim rečenicama put je do čitateljskog užitka! - Kruno Lokotar
Osim izvrsnih minimalističkih dijaloga, često duhovitijih no što bi čovjek u ovoj situaciji očekivao, za oko posebno zapinju ponekad nježna i poetična, a ponekad izrazito britka zapažanja. (…) Tulić uspješno iznosi svoju viziju i postiže distinktivnu atmosferu, ozračje koje je samo njezino. Drugim riječima, stvara prepoznatljiv stil. - Dino Staničić, Telegram
Tea Tulić vrlo se suptilno, ali hrabro suočava s teškim temama kao što su smrt, gubitak, obitelj, identitet i apsurdnost postojanja. Njezino pisanje karakterizira izuzetno autentičan pripovjedno-poetski glas, a fragmentarna struktura djela odražava unutrašnji svijet protagonista i uspješno prenosi složenosti ljudskoga iskustva. (…) Ona u teške teme uranja s dubinom i iskrenošću, ostavljajući snažan emocionalni dojam na čitatelja. - Petra Amalia Bachmann, Booksa
Na kresti fjumanskoga vala jedno je ime posebno istaknuto. Istini za volju, Teu Tulić teško je nazvati predvodnicom ičega, odnosno ikoga, jer se radi o delikatnoj spisateljici kojoj je potpuno strana, ako ne i odbojna, ambicija da bilo koga mobilizira svojim tekstovima. Ona to i ne čini, dapače, ustrajava u njegovanju suzdržanog, prigušenoga glasa, sva zaokupljena malim, obiteljskim, intimnim temama, ali se svojim umijećem bez napora pozicionirala na sam vrh riječke, pa onda i hrvatske književne scene. - Ivica Ivanišević, Slobodna Dalmacija
Iznimno književno djelo u kojem autorica maestralno kombinira lirske, psihološke i društvene elemente u životnoj priči kćeri i oca u neimenovanu mediteranskom gradu, u kojemu se ipak prepoznaje Rijeka. (…) Vrlo poetičnog izričaja, koji na jedinstven način spaja ekonomičnost i emociju, naturalističke opservacije, metafore i simbole, ovaj suptilni roman Tee Tulić čitateljima nudi kompleksan svijet koji se živi iznutra, iz 'kuće u kući', a svakako i jedan od najljepših odnosa kćeri i oca u hrvatskoj književnosti. - Žiri Nagrade tportala
Strvinari starog svijeta je rijetko uspio roman na svakom nivou, na nivou jezika, tona, kompozicije, karakterizacije likova, prikaza odnosa između likova, pa čak i radnje. - Žiri regionalne nagrade "Štefica Cvek"
