Staljinova kći: neobičan i buran život Svetlane Alilujeve M. U.

Majstorski ispripovijedana biografija

“Ne treba se žaliti na svoju sudbinu, iako je meni žao što se moja majka nije udala za stolara”, izjavila je Svetlana Alilujeva, kći Josifa Visarionoviča Staljina, u interviewu za Independent, u ožujku 1990.

Život joj je bio pun boli i nevjerojatnih obrata. Kad je imala samo šest godina, njezina majka se ubila, a u Staljinovim čistkama stradao joj je veliki dio rodbine. Kao djevojčica, koju je otac od milja zvao svojim "vrapčićem" jurcala je po Kremlju, nesvjesna da ti veseli muškarci koji je miluju po kosi upravo organiziraju masovne deportacije i ubojstva, čije su žrtve bili i njezini najbliži rođaci. Majčino samoubojstvo i spoznaja o Staljinovim zločinima ostavili su neizbrisiv trag na njezinoj duši.  I nakon Staljinove smrti tragedije su se nastavile, te Svetlana Alilujeva 1967. emigrira u SAD. Amerikanci su je dočekali kao najslavnijeg emigranta, ali nije našla mir. Morala je polako učiti kako Zapad funkcionira. Prolazeći kroz mnoge propale brakove, većinu vremena provodi kao nomadkiinja, seleći više od tridesetak puta. Nije bilo lako nositi teret očeve sjene, koja će je pratiti čitav život. Obogatila se prodajom memoarskih zapisa i postala planetarno poznata, a umrla je sama, siromašna i anonimna.