Špijun kojeg smo voljeli: autobiografija

Nevjerojatan život i sjajna autobiografija

Stevan Dedijer (Sarajevo, 1911. – Dubrovnik, 2004.) bio je fizičar, novinar, urednik, diplomat, član Švedske akademije znanosti, poliglot, utemeljiitelj koncepta poslovnog obavještavanja (business intelligence). Bio je jedan od sudionika najvažnijih događaja u 20. stoljeću i jedan je od rijetkih koji sami mogu ispričati svoju priču. Volio se je nazivati "Srbinom sa dna kace" – jedan je od prvih i najglasnijih srpskih intelektualaca koji je početkom 1990-ih svojim javnim istupima osudio agresiju Miloševićeva režima i ogradio se od njega i njegovih velikosrpskih pretenzija.

Rođen u vrijeme kad je našim prostorima vladala Austro-Ugarska Monarhija, u uglednoj srpskoj obitelji u Sarajevu, s vremenom je zauzeo svoje mjesto u europskoj i američkoj povijesti. Nakon djetinjstva kojeg su obilježila stradanja Prvoga svjetskog rata, krenuo je u svoju doživotnu avanturu, a prvi "skok" bio je školovanje u Rimu s 12 godina. Za vrijeme Velike krize 1929. emigrirao u SAD, diplomirao teorijsku fiziku na Sveučilištu Princeton, priključio se komunističkom pokretu i potajno pomagao domovini. Ondje ga je zatekao Drugi svjetski rat; priključio se OSS-u, preteči CIA-e i nakon naporne obuke odlučeno je da će ga ubaciti na jugoslavenski teritorij, no onda su Amerikanci otkrili da je njihov nesuđeni obavještajac komunist… U jednom interviewu Dedijer je rekao: „…sljedećeg dana iznenada sam izbačen iz OSS-a. Nakon toga javio sam se u 101. zračnu diviziju…" U američkoj vojsci služio je od 1942. do 1945. kao padobranac i tjelohranitelj generala Maxwella Taylora. Nakon rata vratio se u Jugoslaviju i postao jedan od ključnih sudionika u stvaranju nove države, vodio nuklearna istraživanja u Institutu u Vinči sve dok nije počeo kritizirati komunističku vlast i Tita u siječnju 1950. kad ga je Edvard Kardelj obavijestio da Jugoslavija namjerava proizvesti atomsku bombu. Dedijer je bio pravi čovjek za jednu od vodećih uloga u tom projektu: školovani fizičar, dotad poslušan vojnik Partije, poliglot s vezama u cijelome svijetu. No ono što je trebalo postati njegova životna zadaća postalo je njegovo razočaranje u komunizam. Ubrzo je shvatio da Jugoslavija ne uspijeva proizvesti ni dovoljno kvalitetan grafit za najobičnije drvene olovke, a kamo li za nuklearni reaktor…