Slučaj Wagner

Tri Nietzscheova eseja - od obožavanja do neuvijenog obračuna s Richardom Wagnerom.

Tri eseja Friedricha Nietzschea u kojima se prati njegov put od obožavanja do neuvijenog obračuna s opernim umjetnikom Richardom Wagnerom. U ranijem razdoblju njegova intelektualnog razvoja revolucionarni umjetnik opere Richard Wagner bio je ključni objekt Nietzscheova divljenja: Nietzsche ga je osobno upoznao 1868. i postao članom najužeg kruga njegovih poštovatelja. Kulminaciju i u nekoj mjeri analitičku razradu pohvala Wagnerovu djelu i pojavi nalazimo u Nietzscheovu spisu Wagner u Bayreuthu iz 1876. u sklopu knjige Nesuvremena razmatranja. Tu se uglavnom nižu uistinu neobuzdane pohvale Wagnerovu neprispodobivu geniju.

U knjižici Slučaj Wagner, duhovitom, zajedljivom i vedrom djelcu, završne su Nietzscheove misli o Wagneru, svojevrsno konačno svođenje računa. Mnogo je toga nabijeno u njemu, čak i poluozbiljna pretpostavka da Wagner po svoj prilici nije Nijemac, nego prije Židov. U posljednjoj godini svoga lucidnog života (1888) Nietzsche je, uz ostalo, sastavio još jednu knjigu o Wagneru, pod neobičnim naslovom Nietzsche contra Wagner: spisi jednog psihologa. Objavljena je sljedeće godine, nakon autorova mentalnog sloma. U toj su tematskoj autoantologiji sabrani ulomci, donekle revidirani, iz različitih ranijih radova. Svrha je te knjige bila da pokaže kako Nietzscheova duhovna rezerva prema Wagneru seže godinama unatrag, barem do Bayreutha 1876.