Semiotika kazališta: uvodna razmatranja

Temeljita, iscrpna i pregledna obrada kazališnoga koda

Jedna od najuglednijih europskih teatrologinja u ovoj se knjizi, danas već klasikom (nakon deset godina svoga postojanja), usredotočuje na komunikacijsku potentnost kazališta i mnogostrukost njegova znakovlja. Pritom akcentira fenomen kazališnog koda koji unutar tri poglavlja razmatra trostruko - kao sustav, kao normu i kao govor. Utirući put kroz spomenuta razmatranja kazališnog koda ekstralingvističkim elementima, autorica ukazuje na imanentnost izvedbe dramskom tekstu koja je tim neverbalnim putem upisana u njega, ali i na šarolikost komunikacijskog instrumentarija teatra.

Prvi dio, "Sustav kazališnih znakova" ispituje niz različitih sustava znakova unutar predstave (jezični, mimički, gestički…) pri čemu posebnu pozornost privlači pojava glumca kao znak. Cilj raščlambe je odgovoriti na pitanje osobitosti kazališnoga znaka i protumačiti pojam teatralnosti. Drugi dio "Od umjetnog do prirodnog znaka" bavi se kazalištem baroka i prosvjetiteljstva i pokazuje kako se od sustava dolazi do norme, te nudi nove načine za pisanje kazališne povijesti. Treći dio, "Izvedba kao tekst" propituje kazališni kôd kao govor, odnosno odnos teksta i izvedbe te problematizira tradicionalnu dominaciju dramskoga teksta nudeći izvedbu kao kazališni tekst. Tako čitatelja postupno vodi prema kinezičkom kodu dramskog kazališta, sustavu ekstralingvističkih, neverbalnih znakova pomoću kojih je u svakom dramskom tekstu na neki način već upisana njegova izvedba