Rosa candida

Priča o sazrijevanju i potrazi za ljepotom u svakodnevnom životu, dirljivi podsjetnik na to da smo sposobni, ako se samo malo potrudimo, obične male stvari pretvoriti u izvanredno i nesvakidašnje iskustvo

Mladi Arnljótur sprema se napustiti svoj dom, svojeg autističnog brata blizanca, osamdesetogodišnjeg oca i sumoran pejsaž lišajem prekrivenog stijenja od lave. Njegova je majka nakon automobilske nesreće, ležeći na samrti u skršenom automobilu, nekako smogla snage da telefonira svojim najmilijima i smirenim glasom podijeli posljednji savjet svojem sinu Arnljóturu, koji ju je slušao ne vjerujući da su to posljednje riječi koje će čuti od najbliskije osobe u njegovu životu. Jer između njega i majke postojala je posebna, čvrsta spona: vrt i staklenik u kojem su zajedno njegovali rijetku vrstu ruže s osam latica – Rosu candidu. U tom je stakleniku Arnljotur jedne noći vodio ljubav s prijateljevom djevojkom Annom, i ona je ostala trudna. Za Arnljótura se tragična smrt njegove majke pokazala katalizatorom i prekretnicom u njegovu životu. Njegova i majčina zajednička ljubav prema rijetkim vrstama ruža nadahne ga da napusti studij i otputuje u drevni samostan negdje u južnoj Europi, kako bi vratio sjaj njegovom nekad veličanstvenom, a sada zapuštenom vrtu. Dok nastoji obnoviti ljepotu vrta pod budnim okom svećenika filmofila, iznenada mu u posjet dolazi Anna s njihovom malom kćeri, koju su začeli one jedine noći kad su vodili ljubav u stakleniku. Brinući o vrtu i o kćeri, Arnljótur polako preuzima različite složene uloge, pretvarajući se postupno iz nezrelog mladića u odraslog i odgovornog čovjeka.

Roman vješto prati postupno sazrijevanje junaka kroz svakidašnje suočavanje sa životnim problemima: pogibija majke, osamljeni stari otac, autistični brat blizanac, tjelesne žudnje, rođenje vlastita djeteta, prihvaćanje njegove majke, vrtlarenje, spravljanje hrane, druženje sa svećenikom filmofilom, itd.