Romantična revolucija

Tri velike revolucije uzdrmale su svijet u vremenu oko početka 19. stoljeća. Prve dvije, Francuska revolucija i industrijska revolucija, nadahnule su mnogobrojna književna djela. No treća, romantična revolucija, bila je možda najvažnija, najtemeljitija i najdalekosežnija jer upravo su romantičari svojim djelovanjem bili revolucionarni, kršeći i odbacujući umjetnička pravila starog režima.

Od sredine 18. do sredine 19. stoljeća Europa doživljava uzbudljiv niz promjena, a nakon što je kartezijanski racionalizam i francuski klasicizam izgurao sa scene barok, rađa se romantizam koji ponovno u srž interesa stavlja "apsolutnu nutarnjost", genijalnost, originalnost i osobno izražavanje. Po svojoj prirodi romantizam nije podložan preciznom označivanju, tumačenju i analizi, te je stoga definiranje fenomena romantičnog u brojnim i različitim domenama duhovnoga stvaranja - književnosti, likovnim umjetnostima, a posebice glazbi, izuzetno delikatan zadatak. Bit romantizma kako ga opisuje autor upravo je ono iz čega proizlaze "gotovo sva temeljna načela kulture suvremenog svijeta", gdje umjetnost poprima svoje suvremeno značenje, kao temelj kulture vremena u kojemu živimo, jer se odjeci "romantične revolucije" osjećaju još i danas.