Rat je najveće zlo

Kad piše protiv rata, Chris Hedges zna o čemu piše jer je bio na licu mjesta, na prvim linijama fronta, i jer je razgovarao s mnogim preživjelima, muškarcima i ženama, teško osakaćenima fizički i psihički. Nemilosrdno, argumentima koje je teško osporiti, lišava čitatelja bilo kakve romantičarske predodžbe o tome što rat u svojoj suštini uistinu jest: odvratna klaonica u kojoj se ljudska bića međusobno ubijaju.

Chris Hedges sastavio je vrsnu kompilaciju reporterskih uvida i analiza. Dokazao se kao nezamjenjiv izvor spoznaja, i kroz svoju iznimnu karijeru hrabrog novinara, i u svojim pronicavim komentarima svjetskih događaja. - Noam Chomsky

Proveo sam dosta vremena s masovnim ubojicama, gospodarima rata i vođama "odreda smrti". Neki su psihopati koji uživaju u sadističkim postupcima, mučenjima i ubojstvima. Ali drugi, možda i većina, ubijanje smatraju poslom, profesijom, nečim dobrim za karijeru i status. Uživaju igrati se Boga. Uživaju u hipermaskulinom svijetu nasilja u kojem su pljačka, krađa i silovanja bonus na plaću. Ponosno usavršavaju tehnike ubijanja kako bi oduzeli što više života, uglavnom potpuno neosjetljivi na užas i okrutnosti koje nanose. A kada ne ubijaju, ponekad znaju biti zavodljivo šarmantni i velikodušni. Neki su solidni očevi i romantični supruzi i ljubavnici. Neki obožavaju svoje kućne ljubimce. Ono što me najviše uznemiruje nije demonizirana, jednostavna karikatura masovnog ubojice. Najviše me uznemiruje ljudsko biće.

Chris Hedges (1956.) izvještavao je dvadeset godina iz ratova na Bliskom istoku, u Africi i na Balkanu, od toga petnaest godina za New York Times, za što je ovjenčan Pulitzerovom nagradom. Napisao je petnaest knjiga uključujući War is a Force that Gives Us Meaning, What Every Person Should Know About War i, najnovije, Our Class: Trauma and Transformation in an American Prison.