Pristojne ptice

"Nećemo pretjerati ako ustvrdimo da se Evelina Rudan ovom knjigom nudi kao najuzoritija autopoetička proteza jednosmjernoj ulici našeg poetskog kritičkog mimetizma"

Istarska pjesnikinja (rođena u Puli, živi u Zagrebu) promijenila je jezični registar te piše na štokavskom književnom standardu, a počela je stvarati na čakavici. Njezin je pjesnički rukopis napet, ludički i bujan, pomno je usklađen, raznolik i pomalo dnevnički. Ovo je "stvarnosna poezija" jednoga sasvim originalnog tipa; pjesnikinja ne mari previše iz čega je sve "posudila" ono što je pokrenulo autentičan govor koji se sjeća svega - i sebe nekada i sebe sada, i stabla, i bršljena, i ptice... To je i izlet u metapoetski izraz; autorica se s lakoćom giba u jeziku ornamentalnosti, uvijek tu tinja taj osjećaj neopterećenosti, a jačina izražajne snage očituje se u jednostavnim situacijama gdje pokazuje svoju bravuroznost i umijeće.