Preživjeti zimu

Zbirka priča (2002.), nagrađena Goncourtovom nagradom

Izuzetno dojmljivi i estetski snažni prozni prizori isječci su iz života izgubljenih, ojađenih, gotovo slomljenih, ali nikako emotivno praznih likova, uhvaćenih u nemilosrdnosti životne kronologije; oni su suočeni sa smrću najbližih, gubitkom posla, pa i smisla dotadašnjeg načina življenja. No, unatoč vlastitom očaju, ili upravo zbog njega, ovi likovi kreću u neki novi početak, makar to bilo preživljavanje slijedećeg dana. Osim ove zbirke priča, Adam je napisao i dva romana: "Je vais bien ne t'en fais pas" (2000.) te "Poids léger" (2002), po kojima su, kao i po ovoj zbirci priča, snimljeni filmovi.

Olivier Adam (1974), jedna od novih književnih zvijezda u Francuskoj, autor je kojeg olako svode na carverovsku baštinu ogoljenog, oporog realizma, zanemarujući druge njegove adute: estetsku snagu prizora koje kao da je zapisala kamera, kao i zaokupljenost zvučnom slikom – rečeničnim ritmom, bojama i intonacijama glasa, bremenitošću prešućenog.

Minimalističke fakture, ova proza ne oskudijeva u osjećajnosti, koja se ujedno brižno čuva patetike; odbija psihološka poniranja, ali pogledom izvana, opisujući geste, tjelesne dodire, posrtanja i tonuća, obuhvaća ljudska bića u punini njihove prisutnosti.

Krhki, uzdrmani, ranjeni, Adamovi su likovi na društvenim marginama i na izmaku snaga neophodnih da dočekaju makar još jedno proljeće. Njihove napore da se održe na površini autor prati empatičnim, bratskim pogledom; premda ih ne štedi, premda lucidno pogađa upravo bolna mjesta, ne zaboravlja tražiti barem malo utjehe. Pritom nas ostavlja bez odgovora zašto je katkad tako teško sudjelovati u svijetu koji nam je nametnut i nadjačati unutrašnje demone, ali pukotine koje razotkriva i predobro osjećamo kao vlastite.