Preko granica: pripovijetke o ljubavi, ludosti i ratu

Četrnaest pripovijedaka "o ljubavi, ludosti i ratu" velikog pripovjedačkog majstora urdu jezika

Četrnaest pripovijedaka "o ljubavi, ludosti i ratu" - presjek indijskog i pakistanskog društva u prvoj polovici 20. stoljeća, s fokusom na neuralgični kompleks tema vezanih uz političku podjelu Indije i Pakistana 1947. godine, u svim aspektima koji su se odrazili na živote i boli običnih ljudi.

Saadat Hasan Manto (1912. – 1955.) dugo je slovio kao enfant terrible urdske književnosti. Birajući ponekad teme koje njegovi suvremenici, književni kritičari, a osobito dežurni dušobrižnici, nisu smatrali prikladnima za pristojnu lijepu književnost, Manto se cijelog svog književnog stvaralaštva borio s lažnim moralom i njegovim zagovornicima. Sasvim osobit, ali do krajnjosti iskren i u književnosti i u privatnim odnosima, izazivao je podjednako divljenje i zgražanje. U opusu koji obuhvaća preko 250 pripovijedaka, stotinjak radio-drama i brojne eseje o suvremenicima, Manto je dao presjek indijskog i pakistanskog društva u segmentima koji često ostaju zakriveni oku čitatelja. Njegovi su junaci često ljudi iz polusvijeta – svodnici, prostitutke, kockari – ali i sasvim obični ljudi u neobičnim, iščašenim životnim situacijama. Osobitu pozornost posvećuje strahotama koje su se događale nakon podjele Indije i Pakistana 1947. Njegove pripovijetke smatraju ponajboljim književnim obradama te teme u potkontinentalnoj književnosti uopće.

Odabrao, s urdskog preveo te pogovor napisao Krešimir Krnic