Posljednji jednorog

Bezvremenska priča o magiji, hrabrosti i prijateljstvu ispripovijedana je jezikom koji me zadivljuje i desetljećima poslije. U njoj sam podjednako uživala u djetinjstvu i u odrasloj dobi jer mi neprestano otkriva nove i drugačije poglede na dobro i zlo, učenje i vještinu, ljubav i odanost

Nismo uvijek onakvi kakvima se doimamo, a rijetko smo onakvi kakvima se sanjamo.

Naravno, mnogo se toga može reći o Posljednjem jednorogu, i sve je istina: to je obrnuta i ludička bajka, ali i klasična priča o borbi dobra i zla; čaroban fantasy, ali i ukazivanje na ljepotu običnog i svakodnevnog; majstorstvo Beagleova poetičnog jezika, a ujedno i čista jednostavnost izraza. No najvažnija je gore navedena misao, koja će se potkrijepiti i doslovnim i metaforičkim putovanjem glavnih junaka; bit će onakvi kakvima se sanjaju, makar rijetko ili barem na tren, dok budu spoznavali vrijednost i snagu zajedništva. Vrijedi se ponekad sjetiti da je najteži i najvažniji ljudski zadatak mijenjati sebe – malo je toliko dobrih podsjetnika kao što je ovaj.