Posljednja postaja - Auschwitz

Moja priča iz logora (1943. – 1945.) - usred vrtloga užasa zbiva se jedna od najdojmljivijih ljubavnih priča

Osobna priča ovog nizozemskog psihijatra i liječnika o boravku u logoru Auschwitz od 1943. do 1945. . Kako bi spasio majku od deportacije Eddy de Wind pristao je raditi kao liječnik u Westerborku, nizozemskom tranzitnom logoru. Ondje je upoznao mladu bolničarku Fridel, s kojom će se uskoro vjenčati. U rujnu 1943. godine oboje su deportirani u Auschwitz gdje je Eddy raspoređen za rad u liječničkoj baraci, a Friedel je poslana u ozloglašeni "Blok 10", gdje su SS-ovi liječnici provodili zastrašujuće neljudske eksperimente na ženama. Cijelo to vrijeme par se trudio komunicirati, snalazeći se na sve moguće načine, a sam Eddy pritom se nekoliko puta izložio izravnoj pogibelji; sve samo kako bi mogao razgovarati sa svojom voljenom Friedel. Istodobno, iz dana u dan, Eddy je bilježio sve što se ondje događalo, a njegova snažna poetična proza pruža nam jedinstven uvid u užase s kojima se, zajedno s ostalim zatočenicima, suočavao u najozloglašenijem nacističkom koncentracijskom logoru.

Objavljeni prvi put u Nizozemskoj odmah po završetku rata, ovi potresni memoari sadrže u sebi dirljivu ljubavnu priču, podroban prikaz nacističkih zvjerstava i inteligentnu raspravu o ljudskoj naravi – ljudskosti i neljudskosti – u različitim situacijama. Važan je i trajan dokument, svjedočanstvo o snazi ljudskog duha i upozorenje na ponor u koji možemo potonuti kad predrasude prevladaju, a iako puna zastrašujućih prizora, njihova je ljubavna priča vrlo dojmljiva.

U pogovoru knjige obitelj de Wind donosi fotografije iz autorovog stvarnog života. Tekst nije prilagođavan, već je pisan na temelju autentičnih sjećanja, što priču čini izvornom i daje joj veliku povijesnu vrijednost.