Podjele

Dvije djevojke slučajno su sretnu - iste su, a opet različite

Sarah i njezina majka, američke Židovke su nakon napada 11. rujna napustile New York i otišle u Jeruzalem. Leila je Palestiinka "rođena u kavezu", u izbjegličkom logoru na Zapadnoj obali i tek povremeno s majkom dolazi u Jeruzalem. Djevojke će se prvi put susresti u ogledalu postavljenom na tržnici u arapskoj četvrti: njihova su lica toliko slična da se pitaju vide li u ogledalu vlastiti ili tuđi odraz. Vršnjakinje su, inteligentne mlade žene sličnih senzibiliteta, no njihovi su predznaci različiti zbog opterećenosti naslijeđem. Simbolički one predstavljaju podvojenost suvremenog Izraela, sukobljenu koegzistenciju izraelskog i palestinskog naroda. Njihove odvojene sudbine zapravo su jedna, ambivalentna, proživljena iz različitih perspektiva, koja u finalu romana završava kao sudbina anonimne sudionice još jednog u nizu izraelsko-arapskih sukoba.

Po riječima autorice, priča o dvije sedamnaestogodišnjakinje, Židovki Sarah i Palestinki Leili bila je neka vrsta opsesije koja ju je progonila od trenutka kada je u novinama vidjela slike dviju vrlo sličnih djevojaka od kojih je jedna bila bombaš samoubojica, a druga njezina žrtva. Aubry metaforu ogledala vješto provlači kroz cijeli roman u kojem iste događaje i teme (šetnja Jeruzalemom, dugo očekivana kiša, večernji izlazak, sat povijesti, obiteljski odnosi, smrt, prošlost itd.) naizmjence vidimo iz perspektive dviju djevojaka. Taj paralelizam doživljava kobno ubrzanje na zadnjim stranicama romana na kojima pratimo Sarah zaokupljenu mislima o skorom ljubavnom susretu, a Leilu na putu prema "mjestu na kojem bol ne postoji".