Pletenica moje bake

Nakon Rose iz romana "Najljuća jela tatarske kuhinje i Dunje iz "Posljednje ljubavi babe Dunje", Bronsky predstavlja Margaritu Ivanovnu, još jednu junakinju veću od života.

Maks živi s bakom Margaritom i djedom Čingizom u domu za izbjeglice u malom njemačkom gradu, kamo su došli iz Rusije u potrazi za boljim životom. No zastrašujuće nametljiva, tvrdoglava, egocentrična i netaktična Maksova baka uopće nije zadovoljna time kako su stvari organizirane u Njemačkoj: ona nalazi da su njemački liječnici i učitelji nesposobni, hrana nezdrava, a Nijemci narod kojem ne treba vjerovati. U očima svoje bake Maks je nesposoban za normalan život i u fizičkom i u mentalnom smislu – baka time opravdava pretjeranu brigu o njemu koja mu više šteti nego koristi, tim prije što je Maks zapravo izrazito bistar i pametan dječak, sposoban nositi se s ludostima odraslih – između ostalog i s posljedicama ljubavnog trokuta, kad Maksov djed izgubi glavu za Ninom, susjedom iz doma za izbjeglice.

Upooznajte temperamentnu rusku emigranticu u Njemačkoj koz niz tragikomičnih situacija u životu, osebujnu ženu čiji je karakter iscrtan iz očišta njenog unuka. Na prvi pogled zadrta i prepuna predrasuda, zapravo je snažna i mudra žena spremna na sve kako bi spasila svoju obitelj.

Roman o ženi koja pokušava postati ravnopravni član društva koje joj izmiče, o muškarcu koji može kontrolirati sve osim vlastitih emocija i o dječaku koji se pokušava snaći sučen s ludostima odraslih, kao jedini razumni sudionik obiteljske tragikomedije. Alina Bronsky bez ustručavanja dovodi u pitanje ljubav kao glavni preduvjet partnerske i obiteljske sreće, shvaćajući da u usko povezanoj i kompleksnoj mreži srodstva na sreću i zadovoljstvo utječu i mnogi drugi faktori.

Prožet crnim humorom, na trenutke ciničan, roman Pletenica moje bake izrazito je čitak, bogat dijalozima i jako zabavan. -The Huffington Post

Alina Bronsky piše o disfunkcionalnim obiteljskim odnosima s jetkim humorom, sjajnim osjećajem za dijalog i širokim srcem koje oprašta ljudske slabosti. Iako Maksova baka podsjeća na krajnje neugodnu i nametljivu Rosu iz Najljućih jela tatarske kuhinje, ovo je ipak nešto nježniji i dirljiviji obiteljski portret. Autorica ovu obiteljsku priču donosi kroz perspektivu dječaka Maksa, koji će naposljetku shvatiti da upitni postupci ljudi mogu često biti motivirani tugom i životnim razočarenjem.