Pansion

U neobičan pansion dolazi mladi jakub ne bi li pronašao djetinjstvo...

Nedaleko Varšave jedan je neobičan pansion. U njemu borave Židovi koji su preživjeli Holokaust. U jednodnevni posjet dolazi mladić Jakub koji je kao dječak ondje s bakom Bronkom često provodio praznike. Susreće nekoliko ostarjelih gostiju koji ga se sjećaju iz tog vremena, a on počinje potragu za izgubljenim vremenom, rekreira vlastito djetinjstvo koja je pokušaj rekonstrukcije pamćenja zajednice kojoj s punom sviješću pripada: zajednici poljskih Židova kojih više, praktički, nema. Uz pomoć starih pisama, požutjelih razglednica, izbljedjelih fotografija, davno pročitanih novina Jakub pokušava ispuniti prazna mjesta povijesti, pronaći i protumačiti njezine reflekse u biografijama stanovnika pansiona, ispitati spor između cionista koji su zagovarali odlazak u Izrael, i bundovaca, koji su zahtijevali opstanak u okvirima kulturne autonomije unutar poljske države. Iz tih predmeta s naporom iščitava i sudbine onih koji su nakon rata preživjeli, i koji su ili prihvatili komunizam i ostali, ili su se odlučili na izlazak – za emigraciju na Zapad odnosno migraciju u Izrael – u Obećanu zemlju, u Domovinu. Zahvaljujući autorovoj magijskoj gesti oživljavanja interijera pansiona, čujemo "glasove u tami" onih koji su "urasli" u njegov prostor. U njima još uvijek razaznajemo krhotine jidiša, pa i hebrejskog jezika. Tu su gospođa Tecia i gospođa Mala, sitne, čangrizave starice, gospodin Leon i gospodin Abram koji stalno obnavljaju prastari židovski spor o Bogu, doktor Kahn koji vedro i s blagom ironijom podučava dijete židovstvu, ali i ljubavi prema drugom, te pomalo groteskni, neurotični upravitelj, koji ih poput Mojsija vodi "kroz teška vremena, hrani, daje piti".

Debitantski roman mladog poljskog pisca nagrađen je uglednim nagradama i "prepoznat kao prvi književni glas trećeg pokoljenja nakon Holokausta".