Pametnom dosta!

Pametnom dosta! jer krajnji je čas promjene -priručnik psihološke samopomoći i samoiscjeljenja u poetskom ruhu

Što je poezija danas? Što je danas žena ili ženočovjek (kakva nezgodna sklepanica!)? Ta se dva pitanja posebno nameću u promišljanju značenja i značaja druge Anine zbirke (dozvolite mi dozu prisnosti s autoricom da je mogu imenom zvati).

Da ne bude zabune, prvo pitanje nije otvorila pjesnikinja. Otvara ga (nehotice) čitatelj(ica) družeći se s Aninim pjesmama. Autorica ne poseže za (auto)referencijalnošću, ne pita se o kompleksnim odrednicama izgona poezije na margine i istovremene poetizacije društva. Njezina se pjesnička kreacija, baš suprotno, odriče zamagljena odnosa pjesničkog subjekta prema stvari i ne dovodi u pitanje samu tu referencu – ono o čemu suvereno piše i savjetuje čitatelj(ic)e - uvjerena da (o)vlada(va) tom istom referencom, a poeziju u toj igri smješta na pobjednički tron.

Ili jednostavno rečeno, stupili smo na polje priručnika psihološke samopomoći i samoiscjeljenja u poetskom ruhu, na polje uputa za dobar i zdrav život upiranjem u nedostatke koji nas čine nesretnima i ranjivima, a itekako su rješivi. Jer stiglo je posve novo doba i ne vrijede više stara pravila o kojima autorica itekako zna znanje jer je i ona njihovo dijete koje sada uspješno mijenja osobnu paradigmu i daruje taj isprobani model promjene drugima, drugotnima - potrebno se zauzeti za sebe, krajnji je čas promjene. U tom duhu autorica se, jezično ogoljenim diskursom, zalaže za sveopću ravnopravnost, posebno za jednakopravnost žene i muškarca, oboje ih očovječuje, i tako na svoj način nastavlja poetsko žensko pismo.