Otkako sam kupila labuda

Odvažan i stilski zreo prozni tekst o istospolnoj ljubavi, ispripovijedan blago rezigniranim, ali itekako zavodljivim ženskim glasom

Bibliotekarka u četrdesetima, ispisuje stotinjak stranica dugo pismo za koja je neizvjesno hoće li ga ikada poslati studentici dramaturgije koja bi joj mogla biti kći s kojom je bila u romantičnoj vezi, ne bi li objasnila sebi okolnosti u kojima se razvijao taj ovisnički, ambivalentan odnos, za koji je unaprijed znala da je osuđen na propast. Njena mlada ljubavnica, pak, njime se zanosila, uspoređujući ga s literaturom. 

Stupar Trifunović ispisuje univerzalnu, lirski intoniranu ljubavnu priču. U ispovjedničkim recima pripovjedačica fragmentirano razlaže emocionalnu ovisnost koja ju je u isti mah usrećivala i ranjavala, a kako bi samoj sebi razjasnila što joj se u takvom odnosu zapravo događalo. Dok ona u toj vezi neprestano strepi, svjesna lošeg ishoda ovakvog opojnog, autodestruktivnog zajedništva, njezina se ljubavnica mladenački zanosi njihovom pričom tražeći joj ekvivalente u literaturi.