Opasan zanat

Pomalo utopijska i postfeministička priča iz doba zlatne groznice u lučkom gradu Montereyu na pacifičkoj obali Kalifornije 1885. od dobitnicre Pulitzera

Osamnaestogodišnja udovica Eliza Cargille porijeklom je iz dobrostojeće religiozne obitelji, rođena na istoku Sjedinjenih Država. Njezin životni put uvijek su kontrolirali drugi. Zaljubljena u mladića nedostojna njezina socijalnog statusa, po naredbi roditelja udaje se za Petera Cargilla, imućnog poduzetnika. No nakon što ju je doveo u Kaliforniju, ispostavilo se da je on samo jedan od siromašnih tragača za zlatom, koji je više volio alkohol i kocku. Otresit i nezainteresiran za Elizu, ubrzo je skončao kako je i živio, pijan, za kockarskim stolom, od metka nekog mladića koji je zatim netragom nestao. I tu počinje ova neobična priča o mladoj udovici, koja ubrzo mijenja ime u Eliza Ripple i prihvaća ljubaznu ponudu gospođe Parks da dođe raditi u njezin otmjeno uređen bordel.

Njezina najbolja prijateljica Jane McPhearson, koja se često oblači u mušku odjeću, radi u sličnoj ustanovi, koja nudi usluge samo ženama, obično bogatim klijenticama. Njih će se dvije uplesti u potragu za serijskim ubojicom koji napada samo djevojke koje se bave "opasnim zanatom". Eliza i Jane će, koristeći metode izmišljenog detektiva Dupina iz pripovijetke "Umorstva u ulici Morgue" Edgara Alana Poea, pokrenuti amaterski smišljenu, ali efikasnu potragu koja će ih na kraju dovesti licem u lice s ubojicom.

Rman ima nekoliko slojeva; na prvoj razini to je priča o prostituciji. O nekoj idealiziranoj utopijskoj prostituciji u kojoj, što se glavne junakinje tiče, nema negativnih konotacija. Na prvi pogled sve je lijepo i optimistično u tom miljeu, koji kao da priziva Voltaireva Candida i njegov naivni pogled na svijet. No ipak, Eliza je vrlo pronicljiva djevojka kojoj ništa ne promiče, pa sve detalje doživljavamo kroz njezine oči. Iza te kulise okrutni je svijet primitivnih ljudi Divljeg zapada, ljudi u čijem je svijetu jedina uloga žena da im služe, kao kućanice ili prostitutke. Čitatelji su marginalno svjesni tog svijeta. Ali on je stvaran i na svoj će najgrublji način ući u Elizinu utopiju kada se leševi mladih djevojaka počnu gomilati.