U sjeni FAK-a

Knjiga o fenomenu koji je unio pomutnju u hrvatski književni život - Zbirka sabranih književno-teorijskih tekstova nastalih od 1999. do 2004.

Nudi pogled na petogodišnju kritičarsku praksu Velimira Viskovića, pouzdan je književnokritički vodič kroz domaću književnost, a posredno i društvenopolitički kontekst, uoči i tijekom milenijske smjene.

Piiše o piscima mlađe generacije, neopterećenim nacionalnom retorikom koji ispod površine hrvatskog društva nalaze korupciju, nezaposlenost, tajkunizaciju… Njihov književni senzibilitet uobličava socijalnokritičku prozu. Vrlo otvoreno, jasno i nedvosmisleno ocjenjuje književna djela, s puno autoriteta. Među njima su djela Krešimira Bagića, Miljenka Jergovića, Zorana Ferića, Ante Tomića, Roberta Perišića, Renata Baretića, Romana Simića, Vedrane Rudan, Tatjane Gromača…

Visković polazi od, po mnogo čemu, provokativne teze, da je prije svih FAK smijenio najprije jedan poetički koncept, uveo većim dijelom pozitivnu buku oko književnosti, a manjim pomutnju u književni život, da bi se također bučno i mišićavo samoukinuo. Također, po njemu se ostatak domaće književnosti toga razdoblja događa u sjeni fakovskog fenomena. Kad govori o estradizaciji, medijskoj manipulaciji ili samodopadnosti pisaca okupljenih oko FAK-a, ponajvećma o njihovu ekskluzivnom klubu, to izriče bez prenemaganja i bez zazivanja pomoćnih babica. Kontroverzno i s ironijskom zadrškom on će – mimo prigodničarskih, još manje kroničarskih poriva – ne odričući mu pritom literarne zasluge, polemički progovoriti o nekim njegovim strukturnim grijesima odnosno neliterarnim kriterijima.