O drugima, o sebi

Autobiografsko-memoarski zapisi književnog kritičara i leksikografa

Autobiografsko-memoarski zapis uglednog književnog kritičara i leksikografa koji vlastiti život sagledava kroz prizmu odnosa s drugim ljudima, koji su ostavili neizbrisiv trag na hrvatskoj književnoj sceni, i snažno su utjecali na samog autora, kako u privatnom, tako i u profesionalnom smislu. Kroz svoje literarne zapise Visković se s posebnom toplinom prisjeća prijateljstva s Igorom Mandićem i Mani Gotovac, ali donosi i neizostavne portrete dragih mu suvremenika kao što su Tonko Maroević, Nedjeljko Fabrio, Nikola Batušić, Dalibor Cvitan, Slobodan Šnajder, Slavenka Drakulić, Milko Valent i drugi.

Planirajući godinama ovu knjigu Visković se opredjeljuje za formu u kojoj njegov život i zbivanja u njemu ne bi bili stavljeni u prvi plan – naši se životi ostvaruju u relaciji s drugima: pišući o drugima, možemo govoriti o sebi, o tome kako se životi drugih odražavaju u našim životima i koja je naša uloga u njihovim životima.

Početni, radni naslov ove knjige bio je Sentimentalna arheologija, jer o tome je riječ: iz godinama nakupljanog taloga zaborava iskopani su predmeti, ljudi, događaji; očišćena je prašina i pokušava se predočiti kako je sve to izgledalo nekoć, kad su ti ljudi bili u zenitu kreativnosti. Kroz biografiju defiliraju neka od najintrigantnijih imena hrvatske kulture i umjetnosti 20. stoljeća: Miroslav Krleža, Igor Mandić, Slobodan Šnjader, Stanko Lasić, Mani Gotovac, Dubravka Ugrešić…

Knjiga literarnih zapisa, a ne historiografsko svjedočenje, čak i kad citira neke dokumente. Ponekad se događalo da ostane detalj koji ima veću emocionalnu nosivost, jer priča traži to, iako se ispostavlja kako je stvarnost bila nešto drukčija.