Nitko ne govori o tome

Roman donekle pobija ideju interneta kao posrednika opake i skučene vrste umjetnosti. Velika je vrlina romana transformacija ružnog i jeftinog u online kulturi - opsjednutosti bezvrijednim medijima, grčevito i fragmentirano predstavljanje sadržaja, sprdačina, užas, polemike - u doživljaj uzvišenosti. Patricia Lockwood shvaća da je neobičan trik interneta sposobnost transformacije milijarde kratkih, često grubih i nasumičnih izjava u nešto što se čini neizmjerno i čvrsto stvarnim. Entitet "internet" prisutnost je koja nas obuzima i čuđenjem i očajem. No koliki je točno internet? Možemo li ikada saznati sve? Taj nejasni osjećaj nekada se odnosio na prirodu. Wordsworth je pisao o "portalu na nebu". Lockwood pak pojednostavljuje u "portal". No što je portal? Mozak, jezik, mjesto, vrijeme?

Debitantskim romanom mlada američka pjesnikinja, autorica zapaženih eseja, književnih kritika i tveetova postaje svojevrsnom literarnom "glasnogovornicom" on line kulture, od koje usvaja fragmentirane forme tvitova, postova i referenci, koristeći njihov specifični diskurs ironije, farsičnosti i uvrnotog humora. Jezikom internetskog portala, konstantno mijenjajući forme "mi", "ja" i "oni", pokušava ispitati eluzivni karakter fenomena interneta iznutra, dajući mu vlastiti kakofonični glas, koji neprestano odjekuje u vidu "brain wormsa" u umu neimenovane protagonistkinje, kao i u umovina sljedbenika koji ga zapravo oblikuju i mijenjaju. Transcendirajući, "epifanijski" moment romana zbiva se povratkom u dimenziju fizičke i osobne stvarnosti u koju protagonistkinju romana vraća obiteljska tragedija.

Za ovaj roman Lockwood je 2021. dobila nagradu Dylan Thomas.