Nešto napisano

Pripovijest umalo istinita o nemogućem susretu s Pierom Paolom Pasolinijem

Kombinirajući esej i autobiografiju, Trevi pripovijeda o danima kada je radio u Zakladi Pier Paolo Pasolini, pod voditeljstvom Laure Betti, bivše glumice u mnogim Pasolinijevim filmovima. Betti je smatrala kako je jedna od rijetkih izabranika koji su u stanju tumačiti Pasolinijev lik i djelo, a uz svoju tiransku i svadljivu narav, Treviju je bila izvor mnogih frustracija. Trevi svoja sjećanja izmjenjuje s promišljanjima o Nafti, kontroverznom, nikad dovršenom Pasolinijevom proznom uratku, kojeg tumači kao prijelomnu točku u Pasolinijevu stvaralaštvu.

Sjećanja se izmjenjuju s promišljanjima o Nafti, Pasolinijevom djelu u kojemu talijanski kritičari i danas traže odgovor na pitanje o autorovoj nerazjašnjenoj smrti: “Nafta je dugačak odlomak, ono što ostaje od ludog, vizionarskog, objaviteljskog djela koje probija sve kodove. Pasolini je na njemu radio od proljeća 1972. do dana koji neposredno prethode njegovoj smrti, u noći između prvog i drugog studenog 1975. Nafta je divlja zvijer. Kronika procesa spoznaje i preobrazbe. Ona je spoznaja o svijetu i eksperiment nad samim sobom.”