Nesanica

Zapisi pronađeni nakon Andrićeve smrti - zapisi o nesanici od koje je patio cijeli život

 Sabrani zapisi pronađeni u Andrićevoj ostavštini koji su nastajali tijekom šezdesetak godina, a tematiziraju nesanicu, stanje u kojemu se ispovjedni subjekt potpuno ogoljuje u bespomoćnosti i jadu. Opisanu nelagodu i muku što je Andrića pratila cijeloga života prilikom sastavljanja preliminarnog izbora za objavljivanje u knjizi "Znakovi pored puta" nije stigao konačno odabrati i obraditi, ni pripremiti za tisak, a malo je vjerojatno da bi se složio s njihovim objavljivanjem, jer su prema poimanju kojega se dosljedno pridržavao, vrlo osobni i intimni. Tako nije poznato jesu li uopće bili namijenjeni objavljivanju, ali poklonicima Andrićeva djela daju na uvid još jedan dublji sloj bogatoga unutrašnjega života iz kojega je ono izraslo.

Među njegovim hartijama još se nalazilo nekoliko knjiga, brižljivo odabranih i složenih u fascikle: pesme, dnevnici, beleške. Iz svih je tih rukopisa izbacio sve što bi ga moglo kompromitovati u očima potomstva. Svaki lični trag, svaku privatnu činjenicu, kako bi ostao u očima potomstva što više apstrakcija, što više pisac, a što manje čovek od krvi i mesa. Bilo je u tom njegovom gestu nečeg gorkog i pravičnog: on i jeste proživeo ceo svoj vek u svetu fikcije, u svetu platonskih ideala, a svaki izlet u život bio mu je samo muka i nevolja, nesnalaženje i dosada. Svaka ga je životna odluka, ona izvan sveta čistih ideja, izvan tišine i samoće, samo ranjavala, svaki mu je potez bio promašaj, svaki susret s ljudima poraz, svaki uspeh nova nevolja; kao što je izbacio iz njih i tuđa imena, svu tu efemernost koja može samo da okalja njegovo ime. - Danilo Kiš

Sve naslove autora nađite na: Andrić

Andrićev jedinstveni dnevnik insomnije bilježi što se sve zbiva u čovjeku u gluhim noćnim satima kada san ne dolazi na oči. Nesanica je prikazana kao posebno psihološko stanje koje se razlikuje i od spavanja i od snivanja i od potpune budnosti. Ono je "negde na polovini puta između sveta živih i sveta pokojnika, oba podjednako blizu i daleko". Patnički subjekt opisuje sebe kako leži u postelji kao mrtvac, "ali mrtvac čiji bolovi nisu prestali". Jasno vidimo izmučena čovjeka sklupčana u tami kako čeka jutro potpuno obezglavljen jer ne zna kojem svijetu u stvari pripada: „Ne živi više, nije još mrtav“. U tim trenutcima Andrićev ispovjedni subjekt posve je ogoljen u svojoj bespomoćnosti, napuštenosti i jadu: nesanica zaustavlja sve duhovne snage, pojačava osjećaj samoće i svodi čovjeka na „mučeno, golo i gladno telo, koga sećanje vara, kome sadašnjost sve uskraćuje i budućnost ništa ne obećava“. Ali, kao što spavanje ima svoje snove, tako i nesanica ima svoje vizije: "I u svaki sekunda može da stane beskrajan niz slika." - Krešimir Nemec