Nemoj mi reći da se bojiš
15,93 €
Priča o životu somalijskoj atletičarki Samiji Yusuf Omar
Samija Yusuf Omar bila je mlada somalijska atletičarka (1991.-2012.) koja je poginula u havariji broda punog izbjeglica pokušavajući dostići svoj životni san. Odrasla je u Mogadishu, u teškiim ratnim okolnostima, kad je u zemlji politička situacija bila sve bliža građanskom ratu, uz sve ekstremnija pravila koja nalažu vjerski fundamentalisti, Samia shvaća da je trčanje način da se suprotstavi pogaženim ljudskim pravima, osobito žena. Sakrivajući se pred prijetećim pogledima islamskih militanata, vježba noću, za vrijeme policijskog sata. Prisiljena je trčati u burki, iscrpljena i gladna, no pobjedama na nacionalnim utrkama uspijeva skrenuti na sebe pozornost. Pritom gubi drage osobe, prije svih oca, a potom i stariju sestru koja se priključuje rijeci izbjeglica i bježi u Europu. Nakon šest mjeseci čekanja dokumenata u Etiopiji koji bi joj omogućili legalan boravak u toj zemlji, a time i treniranje, Samia shvaća da se to možda nikada neće dogoditi. Iz očaja kreće na Putovanje od osam tisuća kilometara, stavlja svoju sudbinu u ruke krijumčara ljudima i proživljava strašnu odiseju migranata preko Sudana, Sahare i Libije. Nakon višemjesečne kalvarije, u travnju 2012, tek nekoliko mjeseci do Olimpijskih igara u Londonu i ostvarenja svojih snova, napokon se u Tripoliju uspijeva s brojnim izbjeglicama ukrcati na dotrajali brod i krenuti prema spasonosnom talijanskom otoku Lampedusi, no olupina je na moru doživjela havariju – a među stradalima bila je i Samia.
Samija je sa sedamnaest godina nastupila na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. Trčala je na 200 metara i oborila osobni rekord, no bila je uvjerljivo posljednja u svojoj kvalifikacijskoj skupini. Međutim, svojom srčanošću je osvojila simpatije publike i postala simbol borbe za prava muslimanskih žena širom svijeta. Nevjerojatna izdržljivost i žudnja za pobjedom, slobodom i životom dostojnog čovjeka u romanu su prikazani na uvjerljiv i sugestivan način. Samija je postala simbolom borbe za pogažena ljudska prava, osobito žena.
Za ovaj roman je Catozzella, jedan od najznačajnijih talijanskih pisaca mlađe generacije, dobio niz nagrada, imenovan je veleposlanikom UN-a za izbjeglice i ambasadorom dobre volje UNHCR-a. Roman je preveden na brojne jezike te je, sudeći po reakcijama čitatelja, uvelike pridonio razbijanju predrasuda o izbjeglicama.
Provjerite dodatnu ponudu
