Mitologija egipatske Knjige mrtvih

Domaći doprinos proučavanju onog najskrivenijeg u egipatskoj uljudbi – praga koji svijet živih dijeli od svijeta umrlih a kojeg umrli prelazi sa svitkom papirusa uz sebe kako bi u stravičnih dvanaest noćnih sati kušnje, napokon trijumfirao i postao – vječno sunce

Knjiga egiptologa zagrebačkog Arheološkog muzeja Igora Uranića iznimno je vrijedan doprinos hrvatskom proučavanju staroegipatske uljudbe. U domaćem znanstvenom egiptološkom horizontu koji je opusom bogat, ali ljudstvom toliko rijedak da je gotovo ekscesan (tek Novak, Selem i Tomorad), Uranićeva višegodišnja publicistička djelatnost ostavila je iza sebe brojna relevantna djela čija se vrijednost očituje i u redovito rasprodanim nakladama. Uranić, domaći autoritet za staroegipatsku mitologiju, svoj je interes okrenuo kamenu-temeljcu razumijevanja životne metafizike drevnih Egipćana – Knjizi mrtvih. Iako čest suvremeni popularno-kulturni artefakt, njena složenost i filozofija nadilaze kontekst u kojem je ona tek ukusno oslikani papirus-pratitelj umrlog. Uranić uranja u prastari politeistički horizont u kojem se vrlo dobro snalazi. Na dvjestotinjak stranica teksta osvjetljava nam često zbunjujuće i kontradiktorne aspekte staroegipatskog podzemlja, koristeći pritom relevantnu stranu a ne zaobilazeći, gdje je bilo moguće, i domaću literaturu. Odlučio se za postupnu inicijaciju čitatelja u funerarni egipatski kontekst. Prvo poglavlje ukratko predstavlja opći uvod u egipatsku mitologiju, što je autorova uža specijalnost. U drugom poglavlju fokusira se na nastanak (podzemnog) svijeta drevnog Egipta, a treće poglavlje opisuje složeni sustav vjerovanja, na ni jednom mjestu eksplicitno definiran, vezan uz Ozirisa i uskrsnuće duše. Četvrto poglavlje s minucioznošću poklanja pogrebnim običajima starog Egipta ističući magijske rituale čije puno značenje nam i danas bježi. Peto poglavlje nas vodi u analizu Knjige mrtvih.