Mitohondrijska Eva

Literani biser, osvojio je 2013. prvu nagradu na proznom natječaju osječkog ogranka Matice hrvatske

Julijana je majka, žena, kćerka, snaha, zaposlenica Hrvatskih željeznica, šalterska radnica, u konačnici i ljubavnica, ali svakako žena koja ima svoju funkciju koju ne smije zaboraviti. Julijana mora kuhati, prati rublje, glačati ga, sparivati čarape, ustajati u zoru, prodavati putničke karte, prešućivati vlastite potrebe, šutjeti u za to predviđenim trenucima koji traju unedogled, čupati špranje iz radne odjeće svojega supruga zaposlenog u ljevaonici, podrazumijevati da je taj suprug voli (društvo muškarcima nameće da nije poželjno pokazivati osjećaje), poslije podrazumijevati i da je ljubavnik voli, depresiju skrivati kao zmija noge, kao da nije mlinski kamen koji je vuče sve dublje u nešto što bismo mogli nazvati očajem puno dubljim od trajnog nezadovoljstva. Jednostavno mora. Što se mora, nije teško, ponavljaju ljudi papagajski. Ponovno zato što moraju. I sve je bezizlazno. Osobito kad se Julijana zaljubi u čovjeka koji nije njezin muž…

Priča o Julijani govori o iluziji vlastite slobode, o unutarnjim svjetovima i intimnim, nerijetko bezizlaznim situacijama te o vanjskim, društveno normiranim i nametnutim, unaprijed određenim vrijednostima. Smještajući radnju u okruženje grada koji industrijski propada, koji je siv i beznadan, te ispitujući pozadine mnogobrojnih frustracija, autorica progovara o bezbrojnim ulogama žena, otvara čitateljima nutrinu ženske biti, govori o genetici, nasljeđivanju i neprestanoj ironiji prenošenja patnje.