Mefisto - roman jedne karijere

Najznačajniji roman njemačkoga pisca Klausa Manna, tragične figure njemačke, europske i svjetske književnosti - fascinantan roman dekadencije i zla

Karakterni glumac Hendrik Höfgen vođen opsesivnom željom za moći i slavom čini sve da si priskrbi što viši društveni položaj u nacističkoj Njemačkoj. To mu na koncu i uspijeva zahvaljujući briljantnoj ulozi Mefista u "Faustu".

Hendrik Höfgen, karakterni glumac u svom životu igra bizarnu ulogu u elitnom krugu Trećeg Reicha. Höfgen je javno revolucionar, ali potajno je čovjek vođen opsesivnom potrebom za moći i slavom. Iako ima koristi od prestiža što je oženjen kćeri eminentnog političara, on ugrožava svoj uspon u nacističkom društvu kompulzivnom upletenošću s 'crnom Venerom.' Njegov briljantan uspjeh u ulozi Mephista u "Faustu" donosi mu podršku Führerovog premijera ministra koji ga postavlja na čelo Državnog kazališta. Höfgenovi se snovi konačno ostvaruju, ali mora se suočiti s prazninom. Shvaća da je zapravo sklopio pakt sa zlom (nacizmom). Potpuno gubi svoju ljudskost, a iako ponekad pokušava pomoći svojim prijateljima ili premijeru ispričati o teškoćama koncentracijskog logora, uvijek je više zabrinut da ne izgubi svoje nacističke pokrovitelje.

Šesti roman njemačkog pisca Klausa Manna, objavljen je 1936. dok je bio u egzilu u Amsterdamu. Objavljen je prvi put u Njemačkoj u istočnoberlinskom Aufbau-Verlagu 1956. Klaus Mann, drugo dijete Thomasa Manna, napisao je roman dok je živio u egzilu iz Njemačke za vrijeme Drugog svjetskog rata. Hvata atmosferu nacističke Njemačke nalik Isherwoodu i priča satiričnu priču o usponu na vlast jednog čovjeka - slabo prikrivene karikature šogora, njemačkog glumca Gustafa Gründgensa. Prilagođava faustovsku temu pa Höfgen, napušta svoju savjest i priklanja se nacističkoj stranci kako bi zadržao i poboljšao svoj posao i društveni status. Klaus je naime sa sestrom Erikom, Gustafom Gründgensom i Pamelom Wedekind radio 1924. na scenskoj produkciji svoje "Anje i Esther". Bili su na turneji po Njemačkoj. Gründgens i Erika su se zaručili, kao i Klaus i Pamela. Prvo dvoje vjenčalo se 1926., ali su se razveli 1929., a Wedekind se godinu dana kasnije udala za pisca Carla Sternheima. Gründgens i Mann su ranih 1930-ih pripadali izrazito ljevičarskoj kazališnoj skupini koja je u siječnju 1933. bila na turneji po Španjolskoj. Kad je Hitler postao njemački kancelar 30. siječnja 1933., grupa je bila u Madridu, a Klaus je Gründgensa molio da se ne vraća u Njemačku. Gründgens ne samo da se vratio u Njemačku, već je prigrlio nacistički režim iz čisto oportunističkih razloga. To mu Mann nikada nije oprostio. Klaus je prognan 1934., a Gründgens je postao poznati kazališni i filmski režiser u nacističkoj Njemačkoj. Iako Mann Gründgensa nikada nije nazvao protivnikom, priznao je "dirnutu antipatiju". Iako ga je napadao Gründgensa u novinskim člancima, Mann je oklijevao upotrijebiti homoseksualnost kao temu jer je i sam bio homoseksualac pa je odlučio upotrijebiti "negroidni mazohizam" kao seksualnu sklonost glavnog lika.