Mama, a gdje sad idemo?

Knjiga za majke lavice – priča o putu od besperspektivnosti, ovrha, preživljavanja u Hrvatskoj, do stvaranja dobrog života u Irskoj - Tristo ili petsto tisuća iseljenika su statistika. Gorka, užasna, ali statistika - priča dostojna filma i kazališta

Prvi pogled na nepoznato. Nakon tri sata leta ispod oblaka ukazala su se zelena polja Irske. Ushićena, pomalo zabrinuta, Rita je znatiželjnim očima sedmogodišnjakinje gledala kroz prozorčić Ryanairovog Airbusa. Uzbuđena, ciktala je jer je konačno završio dosadan, dugački let. U rukama je stiskala dekicu od koje se nikad nije odvajala. Zadnji dio Hrvatske koji je ponijela sa sobom u tuđinu.
Anđela nije imala dekicu. Nije imala ništa osim vjere da stvari moraju krenuti na bolje i da seli u obećanu zemlju. Barem neka sigurnost u neizvjesnim vremenima pred njima.
"Mama, a kad ćemo sletjeti?"
"Još samo malo, Rita, još desetak minuta."
Kad je avion konačno dodirnuo tlo, a slijetanje je zbog uragana bilo poprilično kvrgavo, Anđela je s olakšanjem uzdahnula.
To je to. Povratka više nema. Ili ćeš preživjeti ili ćeš umrijeti. Na koljenima se ne vraćaš nazad.

Tristo ili petsto tisuća iseljenika su statistika. Gorka, užasna, ali statistika. Likovima Anđele i Darija, sazdanim od mnogih emigranata, plastično opisavši znoj, suze i emocije iseljenika, Dubravka Lisak je statistici dala lica. Riječima je gotovo fotografirala značajan dio hrvatske povijesti. Priča je to dostojna filma i kazališta.