Ljubavnici za jednu noć

Presjek stvaralaštva jednog od najvećih i najprevođenijih suvremenih čeških pisaca

U Klíminim pripovijetkama zbivanja od banalnih događaja postaju mali horori, u ozračju koje plijeni očekivanjem neočekivanog i uprizorenjem tajanstvenog. Njegovi su junaci studenti, tvornički radnici, nevoljene djevojke, zapostavljene supruge, čudaci, nezamjetni ljudi iz susjedstva, a kroz naizgled obične ljubavne doživljaje malih ljudi, rijetkom imaginacijom opisuje čežnju za slobodom u represivnom sustavu.

Ivan Klíma s četrnaest je izašao iz logora Terezína i nakanio postati piscem. Nakon Praškog proljeća odbio je otići u egzil, po cijenu nevidljivosti: “Naredba je bila da nas ne spominju, nismo postojali. Bilo je to lukavo jer da su nas napali, postali bismo popularni.” Ipak, Klímine knjige bile su popularne na Zapadu i u samizdatu. Živio je za pisanje i od pisanja. Postao je disidentska ikona i moralni autoritet. Često je pisao o ljubavi jer, u pravilu, režim nije zadirao u ljubavni život svojih građana. Upravo to je bilo subverzivno polje očitavanja slobode, a osobito književnosti kao “oblika nade”, u kojem je Ivan Klíma ostvario svoja najbolja djela. Stekao je reputaciju kao pisac koji ne samo da uvjerljivo može pisati iz pozicije ženskog roda, nego i kao pisac koji kao nitko drugi razumije, uvažava i nadasve ljubi žene.