Lane koje traži Sunce

Priča o ljepoti svijeta i života

Bilo jednom jedno lane kojem je Sunce bilo ljepše od svega na svijetu. Sunce mu je grijalo leđa i sjalo na livadne zlatice divnih cvjetova. Ali kad bi Sunce zašlo, lane bi se rastužilo. Lane nije voljelo sumrak, ni mrak. Ptice su tiho sjedile u gnijezdu, ruže bi oborile svoje glave pune mirisnih latica, sve je bilo neobično tiho i mirno, a Suncu ni traga. Nije lane uživalo u takvome svijetu.
"Mama", reče lane, "gdje se Sunce skriva noću?" "Ne skriva se, odlazi prijateljima na drugi kraj svijeta", odgovorila mu je mama  srna. "Kad ga ne vidimo, kažemo da je Sunce zašlo". Kad je lane to čulo, obuzela ga je ljubomora. Želio je da Sunce uvijek bude samo s njim. I odlučilo je: otkrit će gdje to Sunce zalazi. Sprijateljit će se sa Suncem, i onda ga Sunce nikada neće ostaviti. Kad je u proljeće osvanulo prvo sunčano jutro, lane se oprosti od obitelji i krene dugim krivudavim putem prema Suncu. Ni jednom se nije osvrnulo…
Priča o ljepoti svijeta i života, i kad Sunce sja, i kad pada kiša, i kad nas Mjesečeva svjetlost obasjava, i kad paraju munje…

Ilustracije: Qang i Lien