Kuća Pupuletovih

Otok kao srce tame, kao topos samoće i, osobito, samosti, kao prostor ćudljivih i mnogokad kompliciranih stvarnosti u knjizi priča

U dvanaest priča širok je raspon ljudskih naravi i sudbina. U pozadini svake od njih stoji otok, a najčešće oslikavaju jedan trenutak iz vremena, želeći pažljivo prikazati otočki mikrokozmos, njegove psihološke naslage, portretirati ljude, situacije... Protagonisti priča često su obilježeni burom u mislima, sjećanjima i vlastitome duhu općenito, tragajući za odgovorima o vlastitim svrhama i smislovima, a događaji iz priča začudni su, neobični i, svakako, originalni.