Kraj priče

Naizgled jednostavna priča: jedna žena sjeća se ljubavne veze s muškarcem koji ju je ostavio i pokušava, pišući o tome, samoj sebi objasniti što se točno dogodilo. Ali jednostavnost je privid. Dok se gotovo opsesivno usredotočuje na naoko nevažne pojedinosti, od broja svađa i telefonskih poziva do sitničavih natpisa na kutijama s rukopisom, pripovjedačica s jednako mikroskopskom preciznošću secira i pouzdanost vlastita sjećanja i sam čin pisanja, dovodeći ih u zamršeni međuodnos gdje se zamućuju granice između zbilje i fikcije da bi naposljetku postalo upitnim što je zapravo istina.