Koža je rastezljiva futrola za cijelo tijelo

Nagrada Europske unije za književnost - najmoćnija je, najpotresnija i najprovokativnija knjiga objavljena u Danskoj posljednjih godina

Šokantan roman, kombinacija struje svijesti, autobiografije i poetske naracije. Duboko emotivna, erotična i elegična priča o ranama na duši i tijelu u grozničavom nastojanju da udovoljimo žudnjama našeg najvećeg organa – kože, koja je "pozornica na kojoj ljudi predstavljaju svoje unutarnje svjetove". Autor progovara o beznadnoj ljubavi tinejdžera Bjorna i puno starijeg učitelja jahanja koja ruši sve tabue seksualnosti i pretvara se u vrtlog razorne strasti.

Roman razrađuje psihološko-emocionalni prostor odbojnosti i čežnje, prostor možda nepoznat svima, ali temeljito istražen na iznenađujući, naglašeno poetski način. Centriran oko Bjørnove sadomazohističke afere sa starijim instruktorom jahanja, roman se širi u nezamislivim smjerovima. Na dijelove izazovna ili izazivajuća, priča ponire u najmutnije i najmračnije dijelove požude i stida. Sram postoji samo kao posljedica jer je želja jača od razuma. Rasmussen ne pomiče granice tjelesnosti jer one za njega ni ne postoje. Sve je moguće i dozvoljeno i autor to svesrdno koristi. Ovo djelo zasigurno nikoga neće ostaviti ravnodušnim.

Kad bi jezik bio alat, roman Bjørna Rasmussena Koža je rastezljiva futrola za cijelo tijelo iz 2011. bio bi usijana motorna pila koja hara živom šumom. Ovo je nesmiljeni napad na jezik i nema svetinje koju njegova surova oštrica neće dotaknuti. Radnja je intenzivna, dinamična i frenetična, a čitatelj biva uvučen u privlačnu, očaravajuću struju svijesti, čiju ljepotu redovito razara nasilan izbor riječi. – Anne Birgitte Hundahl, litteratursiden.dk

Radnja i stanje stapaju se, a granice između čovjeka i životinje te razlike između spolova nestaju u ovoj Rasmussenovoj prozi. (…) Kao da je radnja Ljubavnika Marguerite Duras smještena na sjeverozapad poluotoka Jyllanda. – Lasse Horne Kjældgaard, Politiken

Zaključak je vrlo jasan: Bjørn Rasmussen napisao je nevjerojatnu debitantsku prozu, koja na nepunih stotinu stranica uspijeva izaći iz svih mogućih okvira. Njegov je jezik šokantan i drhtav, ujedno krhak i čvrst poput stijene.” – Tue Andersen Nexø, information.dk „Rijetki su romani o kaotičnom umu mladog čovjeka ovako upečatljivi i pisani suverenim, urnebesnim, a ipak kontroliranim jezikom. Od samog razmišljanja o temi ove knjige zavrtjet će vam se u glavi, a istodobno osjećat ćete se neobično oplemenjeni njezinom vrhunski razrađenom umjetničkom formom. – Anders Juhl Rasmussen, Kristeligt Dagblad