Kod nas u Auschwitzu

"Mislim da čovjek uvijek iznova pronalazi čovjeka – kroz ljubav. I da je to najvažnija i najtrajnija stvar u ljudskom životu."

Zbirka izabranih priča poljskog pisca inspiriranih njegovim zatvoreničkim iskustvom u nacističkim koncentracijskim logorima Auschwitz i Dachau za Drugog svjetskog rata. Iako je poživio samo 28 godina i za sobom ostavio nevelik književni opus, Borowski je do danas  ostao jedinstvena pojava u poljskoj književnosti. Unatoč tome, djelo ovog istinskog književnog velikana kod nas je ostalo gotovo potpuno nepoznato. U svojoj provokativnoj i okrutnoj prozi, lišenoj svakog moraliziranja i politikantstva, Borowski iz perspektive hladnog i bezdušnog promatrača, logoraša Tadeka, opisuje svijet pukog preživljavanja u logoru smrti. Pritom se najviše usredotočio na ono što je smatrao najsotonskijom, istinski tragičnom stranom tog mjesta potpune degradacije svih ljudskih vrijednosti – zločinom logike koju je totalitarni sustav doveo do savršenstva, do stupnja dotad neviđenog u povijesti – na silovanje ljudskosti žrtava, prisiljavanje na pokornost po cijenu života, svjesno i proračunato huškanje čovjeka na čovjeka…

Objavljene nakon Drugog svjetskog rata, izazvavale su velik šok i rapsrave u poslijeratnoj poljskoj javnosti zbog navodnog nihilizma i pomanjkanja vjere u čovjeka. Kratke priče Tadeusza Borowskog danas se smatraju remek-djelom svjetske književnosti.