Koba Grozni: smijeh i dvadeset milijuna T. U.

O zločinima u staljinističkoj Rusiji piše jedan od najznačajnijih suvremenih britanskih pisaca

Sugestivno svjedočanstvo o monstruoznoj gozbi ljudi, teroru kojem teško da možemo naći usporedbe u ljudskoj povijesti i mračnom umu Diktatora-ubojice.

Cinično ustvrdivši da se istinu, kao i sve druge ljudske vrijednosti, može odgađati beskonačno, Amis u svojim memoarskim zapisima tematizira smrt 20 milijuna nevinih u monstruoznom gulagu 20. stoljeća, Sovjetskom Savezu, od 1917. do 1953. Osvrćući se na Šalamova, Babelja, Nabokova i druge velike ruske pisce, doći će do drastičnih zaključaka: oni i protiv svoje volje, u svojim djelima ispisuju studije tiranije čije su žrtve bili. Teror je po Amisu, posljedica sulude diktatorove logike po kojoj nijedan pojedinac ne može podnijeti ukupnu masu države. Upoznavanja s zločinima u staljinističkoj Rusiji ispričana su kroz tri generacije - od Bernarda Shawa, preko Martinova oca Kingsleyja, do ljevičarskih aktivista u Martinovoj generaciji. Sstrasno i iznimno osobno priča o režimu koji je ubijao svoje najodanije podanike, pitajući se zašto je Staljinovo zlo manje od Hitlerova, ali našavši se u sukobu i s političkom mišlju svoga oca, zadrta ljevičara, i s oxfordskim krugom ljevičara koji su ignorantski gledali na Staljinovo prakticiranje komunizma, slijepo se držeći svog ideološkog kursa.

Velški pisac, sin poznatog pisca i ljevičara Kingsleya Amisa, proslavio se romanima o povijesnim ličnostima. U ovom je opisao strahovlade Lenjina i Staljina kroz polemike s trima generacijama u doticaju sa staljinizmom: H. G. Wellsom, Georgom Bernardom Shawom, očevom te svojom generacijom u kojoj se ističe pisac Christopher Hitchens. Čitatelj ima priliku usporediti ortodoksne fašističke režime s naglaskom na staljinističkom (u razdoblju između 1917. i 1953.), a potporu nalazi i u drugim književnim ostvarenjima te svjedočanstvima. Knjiga obiluje citatima i manje poznatim podacima, a pisac iznosi i vlastitu viziju fenomena društvenog zla.