Kazališni rubovi

Izbor eseja o kazalištu

Dobra predstava traje i ima budućnost, a loša se raspada ubrzo nakon premijere. Stoga se čini da, ako ništa drugo, poznavatelji teatra, posebno kritičari, trebaju već na prvoj izvedbi osjetiti sudbinu predstave, imajući u vidu sve prethodno rečeno. Točnije, da su jedna stvar slabosti svojstvene prvoj izvedbi (trema, neizvjesnost, neusklađenost, nedoumice, kontakt s publikom i sl.), a sasvim druga nedostaci koji su nepopravljivi i vode skidanju predstave s repertoara. Zato se i događa da uslijed nekih izvanestetskih faktora – kao što je rejting dramskog autora, redatelja ili glumaca, ili je možda u pitanju i sama kazališna kuća i njezino kotiranje u danom momentu – isti rezultiraju nekritičkim prihvaćanjem kazališnog čina sumnjivih ili nikakvih vrijednosti. Takva je nekritičnost pogubna ako dolazi upravo od onih najpozvanijih za procjenu kazališnog čina – kritičara.(ulomak iz knjige)

Kazališni kritičar Radio Skopja u ovom izboru kazališnih eseja i kritika donosi niz jezgrovitih promišljanja o različitim teatrološkim temama, pitanjima koja se tiču ljudi koji "prave teatar", prvenstveno režisera i glumaca, poput sloboda i taština, ulozi teatra u društvu, načinima kako dramski tekstovi i predstave korespondiraju s društvenim trenutkom te naglascima koje pojedina čitanja i izvedbe stavljaju na suvremene, a napose klasične dramske tekstove.