Kako sam brojio ružičaste robote

Nakon bolesti šesdesetogodišnjak propituje svoj život

Šezdesetogodišnjak preispituje vlastiti život nakon teške bolesti. Bolest mu služi kao podsjetnik na vrijednost života, ali i bezvrijednost onog materijalnog, usputnog, suvišnog. Počinje shvaćati da nije razumijevao ni sebe ni druge, da zapravo nije znao tko je i što želi, shvaća da je njegova skala vrijednosti bila izokrenuta, da su mu važne i vrijedne bile nevažne i bezvrijedne stvari, da se pasivno prepuštao društvenim običajima i modelima ne dovodeći ih ni u jednom trenutku u pitanje. A treba li se u njegovim godinama čovjek pripremati samo za umiranje ili možda postoji i neki novi početak, neki novi život? Zato ovaj roman funkcionira kao oda životu, a naslov "duguje" jednoj od pjesama američkog psihodeličnog benda "The Flaming Lips".

Roman prožet autobiografskim činjenicama i fikcijom, mikroesejističkim razmišljanjima i poetskim snatrenjima podijeljen je u tri poglavlja: Buđenje (poglavlje koje jedino nema potpoglavlja), Povlačenje i Prekid, a u njemu možemo pronaći i brojne reference, od onih pop-kulturnih do filozofskih.