Jagoda Truhelka

Poetika na margini

Jagodu Truhelku većinom vezujemo uz dječju književnost, no novija književna, kulturno-povijesna i feministička istraživanja osvjetljavaju posve novu vizuru njezina javnog djelovanja. Zaokruženo sagledavajući Truhelkin osobni život i njezino književno djelo, otkriva u njima različite "imaginarije": obiteljski, ženski, odgojni, nacionalni, prostorni, dječji i politički imaginarij i gradi prikaz Truhelkina lika i djela u povijesti hrvatske književnosti, u povijesti hrvatske dječje književnosti, u povijesti ideja (npr. u otvaranju ženskog pitanja) te u afirmaciji i analizi konzervativne misli.

Izravno je Truhelka svjedočila strahotama Prvoga svjetskog rata u Sarajevu  i krahu Monarhije, uvijek angažirano djelujući književnom riječju i uzimajući u zaštitu one najranjivije. Njezin politički pesimizam nedugo nakon raspada Monarhije vodio ju je uvjetnoj radikalizaciji ideoloških stavova u razdobljima koja su uslijedila, što je odredilo njenu književnopovijesnu predodžbu koja ju je vezivala isključivo uz kršćansku svjetonazorsku koncepciju i hrvatsku nacionalnu poziciju zanemarujući Truhelkin javni (pregalački) rad prije. Činilo mi se potrebnim upoznati i njezin osobni lik, pokušati razumjeti njezina uvjerenja jer je ona reprezentativna figura hrvatske ženske književne i kulturne povijesti koja svoje književne i profesionalne početke ipak vezuje uz vrijeme kada se žene tek pojavljuju u javnom i društvenom životu, krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Truhelk jea, kako navodi Zdenka Marković (1939), izrekla prvu glasnu riječ u obranu žena u literaturi suprotstavljajući se ondašnjemu javnom mišljenju. Jagoda Truhelka borila se književnom riječju, tiho i samozatajno, uvijek na strani slabijih, svoju tišinu transformirajući u književno snažan i angažiran glas.