Ja, Klaudije

Jedna od najboljih knjiga - svjetski hit - novo izdanje

Tiberije Klaudije Druz Neron Germanik preživio je intrige, borbe za prevlast i krvave čistke u jednom od najnasilnijih povijesnih razdoblja - propasti ostataka rimske republike - jer ga baš nitko nije vidio kao prijetnju koju bi trebalo ukloniti. Naprotiv, zvali su ga idiot Klaudije, mucavac, ubogi stric... Obitelj ga je prezirala i on se povukao i samo promatrao vrijeme u kojem je živio i sve bilježio u svojim memoarima, pa tako i svoj nenadani uspon na carsko prijestolje...
"Ja, Klaudije" nevjerojatno je uspješan povijesni roman Roberta Gravesa izvorno objavljen 1934. i preveden na desetke svjetskih jezika (prvi hrvatski prijevod Ise Velikanovića objavljen je u zagrebačkoj Minervi već 1938). Graves je čitavoj svjetskoj književnoj javnosti pokazao raskošni literarni talent, savršeno i precizno poznavanje i baratanje povijesnim materijalom te zapanjujuću maštovitost i lakoću u rekonstrukciji događaja koji nisu ostali zabilježeni u povijesnim izvorima. Graves je, možda preciznije od mnogih drugih velikana svjetske književnosti, opisao srž koruptivne razornosti koju utjecaj i moć daju pojedincu ponesenom trenutnom naklonošću sudbine. "Ja, Klaudije" uvršten je na 14. mjesto od stotinu najboljih romana na engleskom jeziku u ediciji Modern Library, a magazin "Time" 2005. uvrstio ga je među sto najboljih romana objavljenih od 1923. do danas, u istoj kategoriji. Nevjerojatan hit po kojem je snimljena TV serija sa sjajnim Derekom Jacobijem rado je čitan i danas, gotovo je pa obavezna literatura za sve koji vole dobar roman, povijest, intrige, zaplete, spletke, zločine....

Klaudije je bio četvrti car Rimskog Carstva, od 41. do 54. godine. Unuk Marka Antonija i Augustov pranećak, bio je član prve rimske carske vladajuće obitelj Julijevo-Klaudijevski. Obitelj ga je držala podalje od javnog života sve do njegove iznenadne krunidbe kad je imao pedeset godina zbog njegovog mucanja, šepanja i drugih tikova, zbog kojih su ga doživljavali kao mentalno manjkavog. Takav nije bio prijetnja ambicioznoj rodbini...
Klaudija su znanstvenici tako prikazivali veći dio povijesti, a Graves koristi te osobitosti da razvije simpatičnog lika čiji opstanak u ubojitoj dinastiji ovisi o netočnoj pretpostavci njegove obitelji da je bezopasni idiot. Gravesovo tumačenje priče mnogo duguje povijestima Gaja Kornelija Tacita, Plutarha i (osobito) Svetonijevih "Života dvanaest Cezara". Graves je preveo Svetonija prije nego što je napisao romane i tvrdio je da mu je Klaudije, nakon što je pročitao Svetonija, jedne noći došao u snu i zahtijevao da se ispriča njegova prava priča. Klaudijev život omogućio je Gravesu da piše o prva četiri rimska cara s intimne točke gledišta. "Ja, Klaudije" napisan kao pripovijest u prvom licu rimske povijesti iz Klaudijeve perspektive, pokriva vladavine Augusta, Tiberija i Kaligule, a "Klaudije, bog" bio je dodatak koji dokumentira Klaudijevu vladavinu. Pravi Klaudije bio je školovani povjesničar i poznato je da je napisao autobiografiju (danas izgubljenu) u osam knjiga koje su pokrivale isto razdoblje.

Ne iznenađuje da su u ovom utjecajnom romanu, na kojem su stasale generacije čitatelja, inspiraciju za svoje likove pronašli na primjer George R. R. Martina ili scenarist "Obitelji Soprano" David Chase. Graves je pisac, povjesničar i pjesnik, autor mnogih rado čitanih i uspješnih knjiga, a njegovi "Grčki mitovi" ponajbolja su obrada.