Ja, Dora Maar TRENUTNO NEDOSTUPNO

Još jedna priča o Dori Maar

Dora Maar, kći zagrebačkog arhitekta zaljubila se u planetarno slavnog, pedesetpetogodišnjeg Picassa. Ona je imala 26 godina, bila slavna fotografkinja, sjajna fotografkinja, ali je njen život protresao Picasso. Nakon njene tihe smrti u jednoj pariškoj bolnici u ljeto 1997. u stanu je pronađeno ogromno bogatstvo - preko 130 raznih predmeta koje joj je darovao Picasso. Na aukciji koju su sljedeće godine pokrenuli Dorini nasljednici skupljeno je 213 milijuna franaka ili gotovo 35 milijuna eura. Dora Maar, iako je nakon raskida s Picassom živjela vrlo povučeno i skromno nikada nije prodala ni jedan predmet (deset ulja na platnu, brojni crteži, skulpture, knjige, oslikani nakit). Iako s Picassom nije imala dijete niti se za njega ikada udala Dora je jedina od svih njegovih žena utjecala na njegov rad i svjetonazor. Nakon serije Dorinih portreta na kojima je Picasso pokazuje s nježnošću i optimizmom (Dora Maar na plaži, Dora se češlja, Usnula Dora, itd.), uslijedile su skice koje će pripremiti najvažniji portret iz tog razdoblja - Ženu koja plače. Kasnije će Picasso izjaviti kako ju je uvijek mogao zamisliti samo kao ženu koja plače, ali ne jer je bila nekakva plačljivica, naprotiv - Dorin plač bio je dio njenog temperamentnog i strastvenog značaja, ali i samog Picassovog osjećaja, njegove tuge za sestricom umrlom od difterije, za majkom, za Barcelonom i domovinom u koju se nije nikada vratio. Njegova domovina Španjolska je bila zemlja suza, ubijana Frankovom diktaturom. A onda 1937. nakon pokolja u Guernici Picasso započinje svoju najslavniju sliku, "remek-djelo svih remek-djela", platno divovskih dimenzija ( 8mx3m) koje će iste godine izložiti na Pariškom salonu i koje će postati najslavnije političko likovno djelo 20.stoljeća.

Dora nije bila samo njegova ljubavnica i muza već ravnopravna partnerica koja je snažno utjecala na njegov antifašizam i naklonost komunističkoj partiji, ali i bezrezervno podržavala i divila se njegovom stvralačkom daru i energiji. Ali kako je kasnije rekla "opasnost nikad ne spava i pojavljuje se u formi plisirane suknjice" – bila je to Francoise Gilot, dvadesetogodišnjakinja, nova Picassova ljubav. I umjesto da se s većinom Parižana veseli završetku rata Dora tuguje jer zna da je druga žena zauzela njeno mjesto, prvo na platnu, a odmah zatim i u ljubavi. Iako se još neko vrijeme viđaju njeni izljevi ljubomore postaju sve teži. Nakon bizarne scene u kinu policije je smješta u duševnu bolnicu Sv. Ana, gdje boravi duže vrijeme. Terapeut, ali i prijetelj joj je Jacques Lacan inače godinama Picassov osobni liječnik. Nakon što je izašla iz bolnice odmah odlazi u mirni provansalski gradić Menerbes u kuću koju joj je ostavio Picasso, gdje se okružena uspomenama povlači u misticizam: "Nakon Picassa mogu još samo upoznati Boga." Iako će Picassa nadživjeti dvadeset i pet godina, neće biti dana kada se neće sjećati svoje najveće ljubavi kojoj će ostati vjerna sve do vlastite smrti.