Iz dnevnika TRENUTNO NEDOSTUPNO

Izbor Musilovih zapisa

Musil je svoje dnevničke zabilješke vodio od 18. godine života pa sve do smrti (44 godine), počesto usporedno i paralelno po različitim bilježnicama. Ostala je za njim golema građa (oko 1200 stranica rukopisa), koju je 1955. za tisak priredio Adolf Frisé, najseriozniji istraživač Musilove dnevničke ostavštine.
Dnevničke su zabilješke za Musila karike u lancu beskonačnog razgovora sa samim sobom. Jezgroviti sudovi, lucidne skice, analize drugih i samoga sebe otkrivaju autorovu “drugu stranu”, onu melankolično-htonsku. Jezična virtuoznost i misaono bogatstvo, naracija stopljena s kritičkom refleksijom, relativizam složene ironije – značajke su ne samo Musilove proze, nego i dnevničkih zapisa. U tom smislu ono napisano u romanu (kao fikciji) povezano je s onim zabilježenim u dnevnicima (kao polufikciji, autofikciji): jedno proistječe iz drugog. Slikovito rečeno: čitati Musilovu prozu bez konzultiranja njegovih dnevnika jest kao da čitamo svaki drugi redak autorova štiva! Egzistencijalna skepsa fiksirana je tako u žanrovskoj fluktuativnosti.

Musilov dnevnik je dvovremenski tekst: paralelnost kronološkog i duhovnog vremena gradi polivalentno, no ipak konzistentno i neodvojivo tkivo. Radi se o problematici suvremene misaonosti koja ne priznaje stroge granice između spoznajnih disciplina, o krugu pitanja o odnosima razumske obuzdanosti te osjećajne i osjetilne irelevantnosti koja je upravo danas nadasve aktualna.

Malo je književno-biografskih tvorevina slične provenijencije poput Musilova dnevnika: uz rame tom remek-djelu tzv. “afabularne književnosti” mogu se još svrstati dnevnici Franza Kafke, Virginije Woolf ili Witolda Gombrowicza, a da se bude siguran da se navelo gotovo sve tako i toliko vrijedno.

Sve naslove autora nađite na: Musil