Ilijada

Odlična suvremena inačica Homerove Ilijade

Bitke, ubojstva, nasilje, mučenja, odrubljene glave, izdaje. Herojstva, oružje, strateški planovi, dobrovoljci, ultimatumi, objave. Iz neke dubine, za koju smo vjerovali da je dobro zapečaćena, čitav jedan užasan i sjajan instrumentarij koji je od pamtivijeka bio dio ratničkog čovječanstva.

"Da budem jasan, želio bih reći da je Ilijada ratna priča, ona je to u potpunosti: i da je stvorena kako bi opjevala ratničko čovječanstvo, i kako bi to učinila na jedan tako upečatljiv način da potraje vječno i dopre i do posljednjeg potomka, nastavljajući opjevavati uzvišenu ljepotu, i nezamjenjiv osjećaj, koji je nekada rat bio i uvijek će biti. U školi je, možda, tumače drugačije. Ali srž je ta. Ilijada je spomenik ratu.

Ostale naslove autora potražite ovdje: Alessandro Baricco

Baricco je za potrebe javnog čitanja 2004. na Romaeuropa festivalu "složio" ovo djelo koje je preko radijskog prijenosa slušao veliki auditorij s talijanskoga govornog područja, uz više od 10 000 posjetitelja koji su platili ulaznicu za čitanja. Na tekstu originala je napravio četiri zahvata: prvo su izbačeni dijelovi u kojima se pojavljuju bogovi kako bi se Ilijadu učinilo ljudskom pričom; upotijebljen je živi, suvremeni talijanski jezik, bez arhaizama i s ujednačenim ritmom izlaganja: Homerovo pripovijedanje prebačeno je u prvo lice iz usta odabranih likova Ilijade (Hriseida, Helena, Nestor, Patroklo, Agamemnon, Prijam...); i, dodani su dijelovi (tiskani u kurzivu) koji razotkrivaju neke nijanse koje u originalu nisu izrečene naglas, na primjer posljednji Demodokov monolog preuzet s početka Odiseje koji govori o završetku rata - konju i padu.