Gravitacija

Iako su geografske koordinate Gravitacije rasute globusom, od Mexico Cityja, Atlantika i Ville Borghese do Istanbula, Vladivostoka ili Manile, te svedene prije svega na vlastiti divlji zvuk, njezin se tok ipak nepogrešivo slijeva u jedan odavno ispražnjen bazen: Panoniju. Njezini izvori vrište Osijek, osamdesete godine, Quorum, Reš&Rem, punk, koji je možda mrtav, ali još uvijek smrdi. Ritam zadaju MC5, Nick Cave, Cohen, Lačni Franz… Večernji, dakle, šinobus; walkman u uši i – press Play! — Marko Pogačar

Sjeverna ravnica i Treći svijet, panonski poljski puteljci i Mexico City (Blues); palme, meduze, morske biljke i Americana, slavonski šinobus i Mistery Train, Piran i Vladivostok, punk i Istanbul, Fred Sonic Smith (MC5) i Milan Bačić, Latinska četvrt i osječko kino Uranija… pojmovi jedan nasuprot drugom, u opreci, ili (i)pak u nemogućem skladu, ostvarivom i razumljivom jedino u logici snova i pamćenja, kulturnog i osobnog, sve to čini pjesnički i kulturološki svijet kojim nas zaspe bez isprike Nenad Rizvanović u Gravitaciji. — Đorđe Matić

U Gravitaciji čujemo ritam, vidimo slike, ona je, poput stare umjetnosti vitraža fragmentirana – na način da formom nudi sliku svijeta, koja pred našim očima postaje sadržaj – i ponekad kao da čujemo otkucaj tastature pisaće mašine koja otkucava te stihove, a ponekad su to rafali ili pojedinačni meci iz prošlih ratova. — Ahmed Burić