Filozofija, teorija ili način života?

Prijepori od antike do renesanse

Danas je prilično jasno da je filozofija u klasičnoj antici bila razmatrana kao način života, a ne samo kao teorija. Takav je rad Juliusza Dománskog koji je proučio cijelu povijest definicije filozofije od antike do ranog srednjeg vijeka te naglašavao važnost "praktičnog" aspekta antičke filozofije i renesanse. Ova knjiga pokazuje tragove "praktičke" komponente koji su preživjeli kroz stoljeća kod crkvenih otaca, kod humanista ranog srednjeg vijeka kao i u skolastici, da bi se sve jasnije i jasnije manifestirala među misliocima kasnog srednjeg vijeka i na kraju dovela do pune restitucije antičkog shvaćanja filozofije među humanistima renesanse 14. i 15. stoljeća, kao što su Petrarca ili Erazmo. Domanski pokazuje, između ostalog, koliko se tema osobnosti filozofa, neobična i strana, ponekad nedolična, u očima sugrađana pojavljivala i nestajala u različitim etapama povijesti filozofije i kršćanske teologije, kako bi se trijumfalno vratila u vremenu humanizma, u kojem se kršćanski filozof prepoznao kao atopos. Pojavljivanje i nestajanje te dimenzije također se može smatrati znakom prisutnosti ili odsutnosti praktične koncepcije filozofije.

Izrazito važan doprinos prikazu povijesti pojma filozofije kroz vrijeme.