Figure zaboravljanja

"Što smo to zapravo doživjeli?" i "što se zapravo dogodilo?" – krucijalna su pitanja iz obzora očekivanja. Zapravo je subverzivna riječ koja poznavanje događaja i doživljaja uvodi u medij njihova spoznavanja. Riječ koja povezuje Figure zaboravljanja.
Tim pitanjima očekivanje propituje doživljaj vlastitog doživljaja, smisao onoga što se u doživljaju doživjelo. Ono je i samo uvučeno u paradoks zaboravljanja koji je konstitutivan za očekivanje, obećanje, sjećanje i pamćenje.

Politolog i filozof uvodnim ogledom o promjenama odnosa vremena i prostora polemički tematizira razdoblje prevlasti prostora kao neosviještenog trajanja koje samo sebe obnavlja. Parametarsko računanje u granicama vremena prostora potiskuje i zaboravu prepušta baštinjene ideje. Nasuprot tome, procesi učenja kapitalske i tehnološke suvremenosti prilagođavaju se dinamici neslućenih ubrzanja i promjena u granicama trajanja.