Elisabeth, Hitlerova uzdanica

Roman koji zaviruje iza plavih očiju mladeži Njemačke 1930-ih i nudi vjeran uvid u ljudski potencijal onečovječenja koji će uskoro dovesti do najveće katastrofe XX. stoljeća

Pratimo put mlade Berlinčanke Elisabeth zaslijepljene nacionalsocijalizmom, od zanosa novom ideologijom koji dijeli s mladim pripadnikom SA-a u kojeg se zaljubljuje preko iskustva u radno-odgojnom logoru, gdje na vlastitoj koži prepoznaje užas nacističke ideologije u praksi pa sve do potpunog razočaranja u novi poredak, pobune i nevjerice pri spoznaji kakav je pogled na život momka kojega voli i u što ga je nacistička propaganda sistema pretvorila.

Djelo autorice židovskog porijekla, rođene u Varaždinu, prvotno je bilo objavljeno 1937. u nastavcima u Pariškom dnevniku, tada jedinom dnevniku na njemačkom jeziku Nijemaca u egzilu koji su se, u ovom slučaju iz Francuske, nastojali suprotstaviti nacizmu i neprikrivena replika na demagoški i propagandistički roman Helge Knöpke-Joest Ulla, Hitlerova uzdanica iz 1933. kojom autorica iskazuje svoj revolt zbog svekolike indoktrinacije mladih u Njemačkoj u godinama nakon dolaska nacista na vlast. Maria Leitner u ovom romanu zaviruje iza plavih očiju mladeži Njemačke 1930-ih i nudi vjeran uvid u ljudski potencijal onečovječenja koji će uskoro dovesti do najveće katastrofe XX. stoljeća.

Maria Leitner rođena je 1892. u Varaždinu u bogatoj i utjecajnoj židovskoj obitelji, koja 1896. seli u Budimpeštu. Nakon studija u Švicarskoj od 1910. do 1913. vraća se u Budimpeštu i započinje bogatu novinarsku karijeru, u kojoj je za vrijeme rata bila i inozemna dopisnica iz Stockholma. Zbog antimilitarističke aktivnosti u Mađarskoj i straha od progona 1920. bježi u Berlin, gdje radi kao prevoditeljica: 1923. na njemački je prevela Tibetanske bajke (Tibetische Märchen). Potom kao izaslanica Saveza mađarske komunističke omladine odlazi u Moskvu, a 1925. u SAD, odakle izvještava za njemačke radničke novine (prvenstveno za Uhu), i to posebno o ulozi i mjestu žene, što poslije objavljuje u romanu Hotel Amerika (1930). Godine 1929. vraća se u Njemačku, gdje piše reportaže o jačanju nacističke partije. Godine 1932. objavljuje knjigu Odupri se, Akato! (Wehr dich, Akato!) u kojoj donosi dojmove s putovanja Južnom Amerikom i zbirku reportaža iz SAD-a Žena putuje svijetom (Eine Frau reist durch die Welt). Početkom 1933. piše seriju članaka Žene u oluji vremena (Frauen im Sturm der Zeit) u kojima opisuje teške živote osam berlinskih žena. Nakon dolaska Hitlera na vlast emigrira u Francusku, gdje 1937. u Pariser Tageblattu u nastavcima objavljuje roman Elisabeth, Hitlerova uzdanica (Elisabeth, ein Hitlermädchen). Nakon nacističkog osvajanja Francuske privremeno je internirana u koncentracijskom logoru. Nakon posljednjeg pisma iz Marseillea (4. ožujka 1941) gubi joj se trag.