Demokracija protiv države

Marx i makijavelijevski moment

Francuski politolog i profesor političkih znanosti, pokretač i voditelj glasovite političkoteorijske biblioteke "Kritika politike" ovoj usredotočuje se na "mladog Marxa", na jedan od njegovih "velikih tekstova" iz tog razdoblja - kritika Hegelova državnog prava. U njemu nalazi "svojstvo temeljnog teksta demokratske moderne", radikalno političko mišljenje demokracije. Demokracija je oblik društva koji kroz sukob, kroz borbu ljudi, ustanovljuje slobodnu ljudsku uzajamnost. To je oblik političke zajednice koji se uspostavlja protiv države.

Prva je ambicija ove studije ponovno otkriti Marxa, kao mislioca političkoga, prije negolije postao “marksist”. Takav se, još neotkriveni, Marx nalazi u “iznimnome tekstu” napisanome u ljeto 1843. (a javnosti dostupnome tek 1927), rukopisu naslovljenom Kritika Hegelove filozofije državnog prava. U tom nas rukopisu Marx suočava s dva bitna pitanja: koji je zbiljski, emancipacijski status političkoga, političkog djelovanja, koji je posve nestao u logičkoj konstrukciji Hegelove umne države?, što je to “istinska demokracija” koju Marx smatra slobodnom političkom zajednicom (res publicom) u suprotnosti spram države kao političke formacije?
Analiza “tajnovite formule” o demokraciji protiv države pokazuje da je riječ o razumijevanju političkoga koje se lucidno bori za emancipaciju od tradicionalne podređenosti teologijsko-političkome. Suprotstavljanje instrumentalističkoj redukciji političkoga baš u ovom spisu iznimno je dragocjeno i jedinstveno u Marxovu opusu, u svojim kasnijim radovima krenut će u drugom smjeru, po cijenu previđanja autonomije i nesvodljivosti političkoga (njegovom sociologizacijom).