Čulnost

Tri priče o ljepoti

Hrvatskoj čitateljskoj publici ne osobito poznat talijanski književnik predstavljen je u izboru trima pričama u kojima tematizira ljepotu: "ljepota u svim njenim oblicima, posebice žene, ali i glazbe i umjetnosti. Sve su one prožete senzualnim i estetskim opsesijama, te kombiniraju dekadentno i mračno ozračje".

Pripovijetka Tijelo priča o mladoj ženi Carlotti i dvojici muškaraca opsjednutih njezinom ljepotom. Kod jednoga, slikara koji je i Carlottin zaručnik, ona sublimira u opsjednutost estetikom, dok se kod drugoga, čuvenog anatoma koji je život posvetio istraživanju veze između duha i tijela, pretače u faustovsku opsjednutost znanjem. Napetost priče gradi se zloslutnim nagovještajima Carlottina patološkog straha od smrti i postupnim rastom atmosfere strave.
Minuciozna skica sebične ljubavi i ljubomore Manje od dana priča je o tajnom susretu udane žene i njezina ljubavnika. Susret je trebao biti slika i prilika raja, ali na putu su mu se ispriječile društvene konvencije, ograničavajući takvu vrstu susreta na turobnu, gotovo gotičku atmosferu opustjelog provincijskog mjestašca. Opsesivna narav protagonista na koncu ljubav pretvara u nepodnošljivu tjeskobu.
Naslovna pripovijetka Čulnost, često smatrana vrhuncem Boitova književnog opusa, na povijesnoj pozadini talijansko-austrijskog rata 1866. donosi dojmljivu životnu priču grofice Livije u obliku tajnog dnevnika. Pripovijest je to o strastvenom, gotovo mazohističkom zanosu grofice prema mladom ljubavniku, beskrupuloznom poručniku Remigiu, zanosu koji se saznanjem o ljubavnikovoj izdaji pretvara u mržnju i okrutnu osvetu. Nerijetko uspoređivana s Emmom Bovary i Anom Karenjinom, junakinjama čuvenima po svom tragičnom buntu protiv buržoaskog konformizma, Livia od njih odskače proračunatošću, egoizmom i savršenom svjesnošću svojih i tuđih zastranjenja.

Godine 1954. Luchino Visconti je prema toj priči snimio čuveni film Senso, a 2002. Tinto Brass napravio je remake pod naslovom Senso ’45.

Boito, obrazovanjem arhitekt, autor je utjecajnih studija o arhitekturi, zaštiti kulturne baštine i restauriranju, a kao pripadnik neformalnog književnog i umjetničkog pokreta Scapigliatura u svojim pripovijetkama slijedi poetičke poglede pokreta, tematikom i mističnom, erotiziranom atmosferom gradeći svjetonazor koji nekonvencionalnošću propituje okoštale društvene norme druge polovice 19. stoljeća.