Čitanja Matoša

Matošiana - niz eseja, analiza o djelu jednog od najvećih hrvatskih pjesnika

Sinteza znanja i spoznaja o jednome od najvećih hrvatskih pisaca podijeljena je u dva teorijsko-metodološka bloka:"stara" i "nova" čitanja. "Stara" su pisana u znaku stilističke analize i strukturalne semiotike, tu su uvršteni rani esej "Matoš i avangarda", studija "Matoševa proza" i dvije interpretacije antologijskih tekstova: pripovijetke "Camao" i putopisa "Oko Lobora".

"Nova" čitanja, nastala nakon 2010. godine, signiraju epistemološku mijenu u struci, pa su tekstovi pisani iz interdisciplinarne vizure na presjecištu kulturologije, antropologije i imagologije. Tako se u eseju "Matoševe metropole – Matoševe provincije" njegova ideologija veže uz imagologiju grada i sela, a Zagreb se razotkriva kao oksimoronski imagem grada-sela s afektima "ljubav-mržnja". U eseju "Matoš i žene" pratimo Matoševe iskaze o ženama i umjetničke imaginacije žena, otkrivajući da je rani Matoš bio rodno korektniji i zaigraniji od kasnoga Matoša. Do sličnih nalaza autorica dolazi i u studiji "Matoševa poetika sna" jer je u ranim ddjelima san često motivacija da bi se zbilja prikazala groteskno i karikaturalno, a u kasnijim djelima svijet snova postaje druga, viša zbilja koja zamjenjuje realnu zbilju te je autorski subjekt imaginira u spoju simbolizma i secesijskoga znakovnog obilja. Knjigu poentira esej "Matoš i nacija". Iščitavanje Matoševe multimedijske publicističke proze tu je rezultiralo političko-kulturnim modelom nacije koji je upravo danas aktualan, a novi pogled na estetske reprezentacije nacije razotkrio je znane i neznane postupke dezideologizacije velike moderne teme.

U knjizi se susreću dvije epohe u književnoj teoriji i znanosti o književnosti, prelijevaju se dva Matoša, rani i kasni, a kada se tomu doda bogata likovna oprema, neodoljivi Matoševi citati po rubnicama i reprezentativan izbor iz literature, dobili smo vrhunski prilog neiscrpnoj Matošiani – zlatnu knjigu čitanja jedinstvenoga i neponovljivoga A. G. M.-a, možda nikada privlačnijega nego danas nakon sto godina